POBUNI SE – OBOGATI SE

,,Želim vam svima, svakome od vas, da nađete sopstveni razlog da se pobunite. To je od neprocjenjive vrijednosti.“

Stefan Hesel 

Ove dvije rečenice, iz knjige pod nazivom ,,POBUNITE SE!“, koju je napisao 93-godišnji heroj francuskog Pokreta otpora i jedan od sastavljača Opšte deklaracije o pravima čovjeka Ujedinjenih Nacija, a koju sam za 1, 80 € kupio na novinskom pultu u jednom od hipermarketa, kao da su namjenski napisane za aktuelna dešavanja u Crnoj Gori.

Ovaj nesporno hrabri  i iskusni ,,vuk“ ukazao je između ostalog na sve veći jaz između bogatih i siromašnih, te još jednom potvrdio teoriju da je borba protiv klimatskih promjena ustvari borba za očuvanje mira na našoj jedinoj plavoj planeti i najbolji razlog da se ujedine sve vjere, nacije i rase. Naravno, misli se na siromašne, koji su ubjedljiva većina na Zemlji. A i u našoj državi.

Takođe, podsjetio je da ravnodušnost nije, ili makar ne bi trebalo biti osjećanje svojstveno čovjeku kao misaonom biću i ono što je za ovu priču važno, ohrabrio nenasilne proteste kao najbolji oblik otpora.

Upravo šetajući sa prijateljima i kolegama na mirnom i dostojanstvenom građanskom protestu koji je organizovan u Podgorici, komentarisali smo razliku i kroz samo shvatanje građanskog bunta. Nije bilo nikakvih nereda, nikakve materijalne štete, nikakvih ekcesa, za razliku od vremena kada su nekadašnji ambiciozni džemperaši, a današnji  prepotentni ultrabogataši, koristeći nezadovoljstvo (ne)jednakih i decenijama potiskivani poriv za destrukcijom, nakon istorijske ,,bitke“ na Žutoj gredi, silom preuzeli vlast. Bilo je kako u koloni neko reče ,,previše tiho za proteste“.

Ljudi su navikli da se protesti, bez obzira na njihovu prirodu, po nepisanom pravilu završavaju nemilim scenama, okrvavljenim glavama, zapaljenim automobilima, polomljenim izlozima, krađama, otimačinama… Često se dešavalo da strada i oprema a ponekad bude i ugrožen život predstavnicima medija koji izvještavaju sa lica mjesta. Na moju neopisivu radost, sve se mirno završilo.

Obzirom da sam šetao i u mirnim studenskim protestima u Beogradu 1996. godine, i u mirnim građanskim protestima u Beogradu protiv NATO bombardovanja 1999. godine, da sam učestvovao u organizaciji mirnih građanskih protesta protiv aerozagađenja simbolično nazvanih ,,5 do 12,“ u Nikšiću 2008. godine, te da sam što je ništa manje važno dvocifren broj puta odgledao i kultni film ,,Profesionalac“ sa maestralnim Borom Todorovićem, stečeno iskustvo me upozoravalo da postoji mogućnost pažljivo iskonstruisanih opstrukcija sa destruktivnim elementima. Naravno, i manipulacije javnosti ,,s predumišljajem“, kako bi se protestu dala drugačija konotacija a organizatorima podmetnuo ,,skriveni“ motiv.

O onome šta sam sve čuo o liderima institucija koje su organizovale protest par dana uoči, i od koga, što je možda za mene najvažnije,  ne želim da komentarišem, jer iako lično ne poznajem te ljude, vjerujem da prepoznajem namjerno plasirane neistine.

Na sreću, tokom protesta nije bilo, makar ne meni, učinkovitih pokušaja izazivanja kriznih situacija. To kažem jer smo čuli komentare da je među građanima bio i značajan broj ,,službenih lica“ u civilu. A neke sam i sam prepoznao. Svi smo mi komšije, prijatelji, rođaci…Zna se i gdje ko radi. A i za koga…

Ovo ističem iz razloga jer smo učestvujući na mirnom protestu kao građani upravo pomogli da se EU pošalje pozitivna slika Crne Gore, odnosno njenog demokratskog kapaciteta, pomažući posredno na taj način i izvršnoj vlasti u ostvarivanju preporuka koje nam je u vidu domaćeg zadatka dala ova međunarodna zajednica. Nikako drugačije, kako to neki namjerno žele plasirati javnosti.

Upravo su mirni nenasilni građanski protesti mehanizam koji treba da podstakne nadležne institucije da efikasnije rade svoj posao. Posao za koji ih upravo građani i plaćaju. I to veoma dobro, imajući u vidu dosadašnje rezultate koji se ne mogu popraviti ni specijalnim efektima.

Nego da se vratim na razloge za pobunu, odnosno da budem potpuno iskren u ono kako ja to shvatam. Čisto da budemo načišto.

Mislim da je jedini račun (dug) koji građani ne žele i nikako ne mogu platiti upravo onaj koji su vršeći vlast više od dvije decenije, napravili isti oni koji sada pokušavaju oprati lične biografije i sumnjivim putem stečeni kapital, i pod velom ,,tranzicije“ ući u EU kao ugledni porodični ljudi koji su nadogradili kapital naslijeđen od svojih predaka.

Ako se uporedi broj iskopanih i tako ostavljenih rupa u toku građevinske ekspanzije po opštinama u Crnoj Gori, sa brojem funkcionera čije bogatstvo, po bajkama koje se plasiraju u javnosti, potiče od ,,ćupa sa zlatom“ (NE od ugradnji!), vidjećete da je ovih drugih mnogo više. Iako ni broj iskopanih rupa, sa sve tablom na kojoj se vidi budući izgled građevine i datum završetka radova, nije što bi se reklo,,za bačit“.

Da zaključim za razliku od onih koji su na silu došli na vlast i to iskoristili za sticanje materijalnih, siguran sam da će benefiti od mirnih nenasilnih građanskih protesta, biti nadogradnja duhovnih vrijednosti, što će nas sve zajedno kao društvo obogatiti u toj mjeri da ćemo, nadam se u sledećih 10 godina, dočekati da kvalitetno živimo od svog rada i ne brinemo za svoja Ustavom garantovana prava.

A to su upravo najveće vrijednosti u EU. Ugradimo se tu.

Malo li je?

IDEMO MIŠEVI

,,Kad mačke nema i miševi kolo vode” – Narodna poslovica

Brzi.ME

Izjava koju je predstavnicima medija dao predsjednik DPS-a, gdje je poređenjem svojih neistomišljenika sa miševima jasno potvrdio kakvo mišljenje ima o javnim nastupima, rekao bih svega 20-tak ljudi iz opozicije i civilnog sektora (medija, sindikata i NVO) koji se poslednjih nekoliko godina u kontinuitetu kritički odnose prema politici koju on kreira, u suštini reflektuje stepen (ne)sigurnosti u odluke koje su u značajnoj mjeri uticale na standard i (ne)kvalitet života u našoj prelijepoj državi, a naročito one donešene prvo u ratnom pa potom u predugom tranzicionom periodu, koji još uvijek nije za nama.

Nije slučajno što su, da nastavim žargonom ulice, miševi upravo ti koji su u ovom momentu opasniji po prvog čovjeka najjače političke partije, od recimo tigrova, vukova, hijena, pitbulova, orlova, sokolova, pacova ili lešinara koji imaju mnogo respektabilniju ,,borbenu“ biografiju, a kojima je neizbježno svaki vladar okružen.

Miševi za razliku od mnogo krupnijih zvjerki koji su relativno pouzdani kao partneri kada se drže siti i na lancu ili u kavezu, ne jedu i ne traže mnogo,  ali su po svojoj prirodi nestašni i ne boje se da rizikuju život da malo po malo grickaju vreću u kojoj se u nekom tamnom uglu čuvaju još mračnije tajne.

A kada je probuše, što će se sigurno desiti, izvjesno je da će iz tog džaka nezaustavljivo, poput brašna, iscuriti mnoge informacije koje će pomoći da obični ljudi shvate npr. zašto su propale privatizacije, ko se okoristio vršeći javne funkcije, kome su obećavani naši hidropotencijali, koliko je stanovništva oboljelo od posledica nekontrolisanog zagađenja od stane industrijskih zagađivača, ko je naručio ubistva koja su uzmemirila cjelokupnu javnost a koja su do danas neriješena, ko stoji iza prijetnji medijima, nevladinim aktivistima, ko baca bombe i molotovljeve koktele, ko se sve prisluškuje,  ko postavlja neprimjerene komentare po on-line portalima, ko plasira kompromitujuće i neistinite priče o onima koji misle ili osjećaju drugačije i ne boje se to reći, i još mnogo drugih stvari poput onih ko je mogao spriječiti loše pojave ali se nije smio suprostaviti, ili ko se pravio da ne vidi šta se dešava kako bi sačuvao sopstvene interese.

Ako nastavimo da analiziramo poređenje sa miševima, svakako se moraju pomenuti i oni  poznati cijelom svijetu poput animiranih junaka Džerija i Brzog Gonzalesa, koji svojom inteligencijom, dovitljivošću i hrabrošću uspjevaju da se izbore sa mnogo jačim prirodnim neprijateljima i odole mnogim izazovima kako bi sačuvali svoju slobodu.

I upravo je ta strategija naročito nepoželjna za sve koji žele spriječiti širenje slobodne i javno iznesene riječi, pa ne treba čuditi što je bivši prvi čovjek Republike i Vlade, koji nesumnjivo ima najveći ego na političkoj sceni ali svakako usled dugogodišnjeg iskustva i dobro razvijen osjećaj za opasnost, u domaćim miševima vidi najveću prijetnju po sopstveni položaj i lični interes.

A miševi ko miševi, nepredvidivi i nekontrolisani uporno nastavljaju da grickaju vreću.

I još pričaju javno o tome da neko treba da odgovara za nezakonite radnje i da nazakonito stečenu imovinu treba oduzeti. Pa šta oni hoće? Da neće možda da zaigraju ,,mišje oro” na sred gradskih trgova?

Pričaju glasno i o tome da će možda već sledeće 2012. godine, koju su Maje označile kao poslednju, brašno biti najvrijednija valuta, prihvatljiva u svim državama svijeta i bolje rangirana od onih u kojima su ,,legalno” ubirani procenti i ugradnje.

E tu dođe –DERATIZACIJA! Optimalan model za spriječavanje dalje ,,zaraze” zvane SLOBODA, koju prenose upravo domaći miševi. Ili su možda i domaći izdajnici? Ili saradnici okupatora?

Bolje da to izuzmemo, neki od njih bi mogli prisvojiti zaslugu ,,napretka” u Evroatlanskim intergracijama, iako narod uporno ne želi u NATO. A da, NATO ne podržava ni primjenu hemijskog oružja. Ali mi jos nijesmo u NATO, pa možda treba iskoristiti prostor?!

Nego da se vratimo vreći i brašnu. Kada se jednom otvori rupa i počne iz vreće curiti ono što čuvalo u njoj, a što je u javnosti poznato kao ISTINA, svakako je da će ,,gladni”  toga iskoristiti sve do poslednjeg ,,zrna”. A vreća će ostati prazna i iscjepana.

I šta onda, logično je pitanje?

Ukoliko ne dođe do smaka svijeta, ili kraha eura, ili odustajanja od EU, svakako treba zakrpiti rupu na vreći i istu sačuvati na sigurnom mjestu.

Razlog jednostavan- možda će nam ovi ,,odozgo” iz Brisela u toku pregovora uz jasne i precizne primjere iz prakse, kao dokaz posvećenosti reformama i vladavini prava, tražiti i nešto više.

Možda čak i mačka?  U džaku ili bez, stvar je tehničke prirode i treba imati u vidu obadvije opcije.

Da li će to biti kategorisano kao Sanaderizacija, Gadafizacija ili kako god, pokazaće vrijeme.

Do tada  – Miševi Crne Gore ujedinite se!

RETROVIZOR

Autor: Goran Šćekić

,,Oj nikšićka Željezaro, Crne Gore ogledalo“

Narodna umotvorina

Nekada davno, u prošlom vijeku, u jednoj lokalnoj zajednici poznatoj po prirodnim ljepotama i građanskoj kulturi, neponovljivi vizionari neponovljivog društvenog sistema, riješeni da stvore nešto neponovljivo po čemu će ih pamtiti i slaviti tadašnje i generacije koje dolaze, izgradiše fabriku i dadoše joj ime ,,Željezara Boris Kidrič“.

Decenijama nakon toga pojaviše se glasine da je oprema koja je tada instalirana već bila prevaziđena i da je ova fabrika od početka bila ,,prljava tehnologija“ u pravom smislu te riječi.

Ali, da krenemo redom. Željezara ,,Boris Kidrič“ nesporno je zaslužna za nagli porast broja stanovnika u teritorijalno najvećoj opštini na prostoru bivše nam zajedničke države koja je imala skraćeni naziv SFRJ.

I naravno logično je bilo da se izgrade škole, vrtići, zgrade, saobraćajnice, ugostiteljski objekti, izletišta, sportski tereni i sve drugo što prati zajednice koje bivaju naseljavane došljacima željnim boljeg života i civilizacije.

Kada je platežna moć stanovništva dosegla zenit, neponovljivi vizionari pokrenuše i nove neponovljive projekte, za koje današnje ,,nezahvalne“ generacije kažu da su bili megalomanski. Ipak neponovljivi vizionari, mogu biti zadovoljni, jer je ispunjen njihov san. Svakako će ostati upamćeni oni koji su smislili da se samodoprinosima izgradi Dom revolucije, čije nezaštićene zidine postaše urbana legenda.

E onda dođoše neka zla vremena, nadam se neponovljiva, u kojoj neponovljivi vizionari nepovratno izgubiše svoje položaje i svi njihovi snovi postaše noćne more za narod koji je kao i uvijek jedini ostao nezaštićen. Nestade i jedinstveno tržište i nestadoše finansijske injekcije kojima je prljava tehnologija održavana u igri. Nepovratno nestade i ime ,,Boris Kidrič“.

Nepovratno nestade i blagostanje među radnicima, koje je u ratnim vremenima bilo mjereno svinjskim polutkama i UNPROFOR-skim konzervama. To su bila neponovljiva vremena. Malo se jelo, malo se pilo. A i radilo se malo. Malo više se iznosio materijal koji je bio u državnom vlasništvu i u radno vrijeme razvijao privatan biznis. Ali neponovljiv je i život.  Ko riskira profitira. Naročito kada zakoni ostaju ,,mrtvo slovo na papiru“.

Kada se pomislilo da ne može biti gore dođoše novi neponovljivi vizionari koji donesoše neke nove neponovljive ideje, sprovedoše, daj Bože, neponovljive modele privatizacije, nepovratno istisnuše stručne kadrove, dovedoše ponovljive strateške partnere i ponovljivog spasioca.

Nepovratno građanima iz džepova odoše pare za subvencioniranje računa za električnu energiju, nabavku pompezno  najavljivane nove elektrolučne peći sa sistemom za prečišćavanje (famozni filteri), liječenje od kancera i raznih bolesti disajnih organa…

Neki naši sugrađani/ke nepovratno ostaše bez posla u Željezari.

A neki i bez života zbog posledica rada u njoj ili njenog rada.

Nepovratno nestade i jedna od dvije stare elektrolučne peći, koja je nepovratno progutala mnoge uloške sumnjivog kvaliteta.

I kada se svi ponadaše da će biti bolje i da će nova oprema biti u skladu sa savremenim standardima, neponovljivi prevaranti otkriše svoje pravo lice i poput kule od karata sruši se cijela iluzija da će Željezara biti konkurentna na slobodnom tržištu, da će štetne materije biti svedene u zakonom pripisane okvire i da ćemo udisati vazduh čiji će kvalitet biti prihvatljiv. Raspadoše se i sve priče da će zakoni biti poštovani, da se neće tolerisati beskompomisno ugrožavanje zdravlja ljudi i stanje životne sredine.

I po ko zna koji put ponovi se isti scenario. Iz dimnjaka fabrike direktno u vazhuh svakodnevno se ispuštaju otrovi.

Ponoviše se i po ko zna koji put apeli ekoloških NVO da se građanima/kama kaže do kad će biti žrtve, da Vlada upozna javnost sa planovima koji imaju nekog smisla i da se prestane sa masovnim trovanjem.

I ponovi se i ćutanje nadležnih institucija. I ponovi se tolerisanje masovnog trovanja radi privatnih interesa.

Mnogi mladi školovani ljudi koji su imali volju da se vrate u svoj zavičaj i doprinesu prevazilaženju, čini se, vječne krize, nepovratno vezaše svoju profesionalnu sudbinu za druge zajednice. Neki bliže, neki dalje. Ali svi nepovratno.

Odavno ne vjerujem u bajke da će neko ko ode jednog dana opet biti raspoložen da ponudi svoje znanje po tako maloj i sa aspekta javnog interesa neponovljivo prihvatljivoj cijeni.

Danas smo svjedoci, da po poslednjem popisu nekadašnji industrijski centar, bilježi odliv stanovništva. I zvanična statistika svjedoči o neponovljivim vizionarima i njihovim neponovljivim vizijama.

Mnogi od nas koji su studirali van našeg grada pamte osjećaj povratka zavičaju, pozitivne treme, ispunjenosti, čak euforije. Neponovljive sreće, bojim se.

Danas, makar mi se tako čini, mnogima je jedini osjećaj briga za svoje bližnje i sjeta za prošlim vremenima, kada u retrovizoru pogledaju na ono što u dimu ostaje iza njih.

A njihovoj djeci ostaće priča o neponovljivim vizionarima i neponovljivim vizijama, o ponovljivim privatizacijama i ponovljivim strateškim partnerima. O neponovljivom odnosu prema zaposlenima i njihovom zdravlju.

O neponovljivom gradu koga su ugušili…

Ponovo ja o istom problemu.

Dokle, pitam se i sam?

PREGOVARAČI I OGOVARAČI

Dobijanjem preporuke Evropske Komisije Crna Gora je na korak od dobijanja datuma za početak pregovora, vjerovatno najkompleksnijeg segmenta procesa integracija u Evropsku Uniju.

Ono što je veoma dobro i što me je zaista obradovalo jeste da se u medijskim nastupima predstavnika/ca kako vladajuće koalicije tako i opozicionih prvaka/inja, dao primjetiti napredak u samom tumačenju ovog nesporno pozitivnog signala za cjelokupno društvo.

Gotovo da nije bilo pokušaja, ili makar ne u mjeri u kojoj smo navikli,  da se veliča nečija pojedinačna zasluga za ovaj značajan rezultat . Ali su zato svi svjesni da je pred nama veoma zahtjevan period u kom će se morati ,,okrenuti ploča“, koja je siguran sam dosadila i onima koji do sada iz različitih razloga nijesu pokazivali zanimanje za proces evropskih intergacija.

Sada je i laicima potpuno jasno da ćemo morati u skladu sa evropskim standardima jednom za svagda odbaciti džuboks na kom je glavni hit bio crnogorski evergrin ,,Zakoni su nam dobri, ali ne postoji adekvatna infrastruktura za njihovu implementaciju (!?)“.  A da bi se to uradilo na propisan način, moraćemo sa uvođenjem savremenijih tehnologija početi i sa efikasnom primjenom kaznene politike, jer je očigledno da smo bespovratno i nekvalitetno potrošili i vrijeme i velika sredstva za razne edukacije, studijske posjete i jačanje kapaciteta.

DOM (R)EVOLUCIJE

I

Legalitas regnorum fundamentum. – Zakonitost je temelj države.

Prije tačno 20 godina poslanici Skupštine Republike Crne Gore na Žabljaku jednoglasno su usvojili deklaraciju kojom smo postali ekološka država. Tim činom Crna Gora je bez obzira na kasnija ratna dešavanja, predugi tranzicioni period, NATO bombardovanje, ostvarivanje nezavisnosti, evropske integracije, propale privatizacije, ruske investitore,  NATO kampanju, globalnu ekonomsku krizu, sebi dala jedinstvenu nacionalnu prepoznatljivost.

Uvrštavanjem ove kategorije u Ustav, donošenjem čitavog seta zakona iz oblasti zaštite životne sredine i ratifikovanjem velikog broja međunarodnih ugovora, te osnivanjem Agencije za zaštitu životne sredine, stvorene su i pretpostavke da se počne sa aktivnostima za ostvarivanje željenog cilja. Možda i jedine ideje koja je imala opšti konsenzus u inače tradicionalno podijeljenom crnogorskom društvu. A sigurno jedne od rijetkih, koja štiti javni i interes budućih generacija.

Međutim, kako to obično kod nas biva usvojeni zakoni se ne primjenjuju pod uvrijedljivim izgovorom da za to ne postoji odgovarajuća infrastruktura!? Podjela nadležnosti ne dozvoljava ni rijetkim koji bi željeli da rade svoj posao, da to suštinski i učine. A što je najgore za sve pobrojano niko ne snosi odgovornost. Kao da očekujemo da će se višedecenijska praksa beskompromisnog devastiranja najvrijednijih prirodnih resursa iskorijeniti sama od sebe.

STRATEŠKA POTCJENA JAVNOSTI

Većina nas tvrdi da je Crna Gora veoma bogata prirodnim resursima. Iako se na žalost to još uvijek ne može izraziti i ekonomskim parametrima, što bi bilo za očekivati u državi koja je prije 20 godina sebe proglasila ekološkom, podaci da sa preko 3.200 vrsta viših biljaka Crna Gora predstavlja jedno od floristički najraznovrnijih područja, da ,,S/A“ indeks  za vaskularne biljke (odnos broja vrsta i veličine teritorije države) predstavlja najvišu zabilježenu vrijednost od svih evropskih zemalja, te da je slično i sa indeksom gustine gnijezdećih ptica, idu u prilog toj tvrdnji. Ako uz to uzmemo u obzir i činjenicu da je biodiverzitet pojedinih područja Crne Gore još uvijek nedovoljno istražen i da smo u poslednje vrijeme bili svjedoci da su inostrane naučno-istraživačke ekspedicije koje su boravile na području planina Golije, obaviještavale javnost o novim otkrićima, bez pretjerivanja može se reći da tek treba da saznamo šta sve imamo u svojoj kući, odnosno da utvrdimo kolikom bogatstvom realno raspolažemo.

Dobri domaćini, što bi u ovom slučaju bili Premijer i Vlada, trebalo bi da budu svjesni da bez dobrog upoznavanja sa onim čim raspolažu ne mogu krenuti u nove investicije, koje bi mogle biti nepotrebne ili čak štetne. Ili nastaviti već započete. Smatram da je 200 dana zaista bio dovoljan period da se novi domaćini upoznaju sa onim šta su im ostavili prethodni, bez obzira što su dio iste porodice.

4UM O SMEĆU

,,Sloboda za pojedinca ima istu vrijednost kao nezavisnost za državu“

Milovan Vukov Janković

Sa Made in Montenegro.Com

Nadam se da imam još istomišljenika za tvrdnju da je više manje u svim zemljama Zapadnog Balkana, kako se to danas kaže,  internet dijalog bez premca najveći oblik demokratije. Internet je samom pojavom donio miris budućnosti i nekih boljih vremena. Posebno u siromašnim zajednicama kojima je pružio dokaz da ponegdje ipak postoji ,,raj na Zemlji“. Drugim riječima onima koji nijesu vjerovali približio je benefite života u uređenim sredinama. Naravno i na žalost, postale su nam bliže i razne loše pojave.

Na svom početku internet je u zemljama regiona bio dostupan samo višim slojevima društva i u urbanim sredinama. Ipak kako je vrijeme odmicalo internet je postajao rasprostranjeniji i jeftiniji, a njegove mogućnosti sve veće. Čini se beskrajne. Crna Gora kao jedna od zemalja sa osjetnim rastom internet korisnika i na ovom polju pokazala je da su njeni građani opčinjeni novim tehnologijama. Kao što se uostalom dešavalo i kod mobilne telofonije. Siguran sam kada bi se uradilo istraživanje o broju internet naloga (e-mail, facebook, twiter, you tube, scribd, my space…) po glavi stanovnika da bi naša država bila na visokom mjestu. Možda čak i  ovdje na prvom.

NEPOZNATE

,,Ako u jednačini sa jednom nepoznatom umesto nepoznate stavimo realan broj, dobićemo brojevnu jednakost, koja može biti istinita i neistinita“

 Vjerujem da se velika većina nas sjeća da smo još u osnovnoj školi izučavali jednačine. Iako smo možda zaboravili preciznu definiciju ili vrste, ipak se nadam da pamtimo da su matematičari pronašli način kako doći do jedne ili više nepoznatih vrijednosti a neki od nas, siguran sam, to znaju i danas primjeniti u praksi.

Kada bi neko uradio istraživanje o nivou znanja i vještina kojim raspolaže civilno društvo sa stoprocentnom sigurnošću mogu ustvrditi da bi rezultati pokazali da su upravo građani Crne Gore najjača institucija kojom naša država raspolaže. I svakako najobjektivnija.

Dokaz za ove tvrdnje ponudiću kroz slučaj nelegalnog odlagališta raznih vrsta otpada na lokaciji Vasova voda u opštini Berane. Ili tačnije upoznaću vas sa rezultatima do kojih smo došli.

DOKLE I DOSTA

Na dan održavanja okruglog stola ,,Regionalne sanitarne deponije – pravovremeno ili privremeno rješenje“, kojim je počeo program Škola Ekološkog Aktivizma, gdje se uz učešće predstavnika nadležnih institucija i međunarodnih i domaćih organizacija između ostalog razgovaralo i o situaciji u Beranama i dan nakon što je licencirana geodetska firma koju smo angažovali u saradnji sa gradjanima izvršila novo mjerenje uz prisustvo predstavnika mještana, kako bi se zaštitio javni interes a ne privatni, koje je uzgred rečeno pokazalo značajno drugačije rezultate od prijašnjih, Vasove vode su još jednom bile mjesto gnusnog zločina. I još jednom je na ovom malom prostoru, gdje su rođeni i žive ljudi velikog srca, prekršen čitav niz zakona države Crne Gore. Kao da se ne može stati na put nečijoj namjeri da nametne svoju volju i ponizi one koji su pokazali da žele braniti svoja prava i koji se ne boje koristiti svoje zakonom propisane mogućnosti i obesmisli naše napore da kroz argumentovan javni dijalog utičemo na donošenje odluka.  Svjesno  rizikujući da uđem u domen teorija zavjere, vjerujem da ipak nijesam jedini koji primjećuje da izabrani tajming nosi jasnu upozoravajuću poruku svima koji instistiraju na poštovanju usvojenih zakona.  I na pokretanju krivičnih prijava i upravnih postupaka od strane za to osnovanih institucija.

Naime, nakon medicinskog i opasnog otpada, na nelegalnom odlagalištu smeća Vasova voda, završili su i leševi ubijenih napuštenih pasa, koje su kako saznajem iz medija na brutalan način pobili unajmljeni plaćenici koristeći sopstveno oružje. Vjerovatno neprijavljeno i neregistrovano. Ili možda griješim? Možda je onaj ko im je dao odobrenje za ubijanje napuštenih živih bića pregledao dokumenta? Ili mozda tražio CV-je? Ko zna, možda je bio objavljen i javni poziv i održana javna rasprava, uz poštovanje zakona i objavljivanje na jednom drzavnom ili lokalnom mediju? Možda javnost nije bila zainteresovana da učestvuje u tom transparentnom procesu, pa se sada nemamo pravo žaliti? Ništa nije nemoguće!?

ĆORSOKAK

Usvajanjem velikog broja Zakona i podzakonskih akata iz oblasti zaštite životne sredine ekološka država Crna Gora trebala je da potvrdi ustavno opredjeljenje i olakša svoj evropski put, kada je jedna od najzahtjevnijih oblasti u pitanju.

Donosioci odluka na najvećem nivou omogućili su nadležnim institucijama da djeluju u skladu sa javnim interesom, a građanima da budu tačno informisani, aktivno učestvuju u donošenju odluka koje se tiču životne sredine i ukoliko im ta prava budu uskaćena da dobiju adekvatnu pravnu zaštitu. Drugim riječima postavljeni su znakovi pored našeg  evropskog puta kako bi se olakšalo svim akterima da održavaju željeni pravac. Opšti konsenzus oko pristupanja EU ovu trasu čini preciznom i jasnom, bez mogućnosti da se pogriješi na usputnim raskršćima. Evropska ekološka magistrala daje luksuz onom koji sjedi za upravljačem, ukoliko prepoznaje i poštuje značenje postavljene signalizacije, da sigurno i bez velikih iskušenja jezdi ka odredištu. Reklo bi se lak zadatak. Pogotovo za one koji imaju potrebne profesionalne reference.