Čini se da dobra stara provjerena taktika ,,Ubaci buvu” i u slučaju razmatranja plana EVENTUALNE izgradnje 4 brane na Morači, daje rezultate. Tako, umjesto da se bavimo svakodnevnim preživljavanjem, gdje su sa apekta zaštite životne sredine još uvijek neriješeni problemi otpadnih gradskih i industrijskih voda, aerozagađenja od strane industrijskih zagađivača i starih automobila, devastiranja prostora, divljih deponija, uništavanja biodiverziteta, rasipanja energije, implementacije zakona iz ove oblasti, mi ovih dana slušamo različite razloge za i protiv realizacije plana eventualne izgradnje 4 brane na Morači, koji datira iz 1970-tih godina. Iz prošlog vijeka.
Sa nikšićkog trga SLOBODE
Ne želeći da komentarišem mogućnost da, u oblasti korišćenja hidropotencijala, nauka u međuvremenu nije značajnije napredovala, te da, što se tehničkih rešenja tiče, nema primjenjivih inovacija, činjenicu da proizvedena struja neće biti naša, niti da dalje upozoravam na trajne posledice po biodiverzitet, ili da sumnjam u održivost plana u dijelu turističke valorizacije vještačkih akumulacija, gdje će, po angažovanim stručnjacima, eventualnom izgradnojm brana procvjetati turizam, toliko da će mještani i oni koji odluče da se tu nasele (!?), umjesto molitve u manastiru Morača, ići da se zahvaljuju Vladi Crne Gore, u blizini betonskih pregrada od nekoliko desetina metara visine, razvijajući tako vjerski turizam, čudom čuditi što visoki funcioneri Vlade javno govore kako je trebalo potopiti Taru, nepoštujući tako sopstvenu odluku, baviću se transparentnošću dosadašnjeg procesa i građanskim pravima, kako ne bih rizikovao da plaćene PR lobističke kuće, preko samoprozvanih i izmanipulisanih eksperata za ekologiju i održivi razvoj, dovode moju kompetentnost u pitanje i na taj način skrenu pažnju sa one suštinske stvari u cijeloj priči – prihvatljivom načinu korišćenja obnovljive energije.
Ekološki aktivizam podrazumijeva alarmiranje javnosti kada god za to ima potrebe i po nepisanom pravilu zahtijeva visok stepen građanske hrabrosti.
Upravo zato pokušaću da podsjećanjem na važnost jednog, po meni, kod nas nedovoljno razvijenog segmenta društva-instituciju zvanu GRAĐANIN, opomenem na neophodnost aktivnijeg uključivanja civilnog sektora u javnim procedurama.
Shodno Zakonu o slobodnom pristupu informacijama i Arhuskoj konvenciji, koju je parlament Crne Gore ratifikovao 2009. godine, građani imaju mogućnost dobijanja informacija, učešće u odlučivanju, kao i pravo na pravnu zaštitu u pitanjima životne sredine.
