Brzi.ME

Izjava koju je predstavnicima medija dao predsjednik DPS-a, gdje je poređenjem svojih neistomišljenika sa miševima jasno potvrdio kakvo mišljenje ima o javnim nastupima, rekao bih svega 20-tak ljudi iz opozicije i civilnog sektora (medija, sindikata i NVO) koji se poslednjih nekoliko godina u kontinuitetu kritički odnose prema politici koju on kreira, u suštini reflektuje stepen (ne)sigurnosti u odluke koje su u značajnoj mjeri uticale na standard i (ne)kvalitet života u našoj prelijepoj državi, a naročito one donešene prvo u ratnom pa potom u predugom tranzicionom periodu, koji još uvijek nije za nama.

Nije slučajno što su, da nastavim žargonom ulice, miševi upravo ti koji su u ovom momentu opasniji po prvog čovjeka najjače političke partije, od recimo tigrova, vukova, hijena, pitbulova, orlova, sokolova, pacova ili lešinara koji imaju mnogo respektabilniju ,,borbenu“ biografiju, a kojima je neizbježno svaki vladar okružen.

Miševi za razliku od mnogo krupnijih zvjerki koji su relativno pouzdani kao partneri kada se drže siti i na lancu ili u kavezu, ne jedu i ne traže mnogo,  ali su po svojoj prirodi nestašni i ne boje se da rizikuju život da malo po malo grickaju vreću u kojoj se u nekom tamnom uglu čuvaju još mračnije tajne.

A kada je probuše, što će se sigurno desiti, izvjesno je da će iz tog džaka nezaustavljivo, poput brašna, iscuriti mnoge informacije koje će pomoći da obični ljudi shvate npr. zašto su propale privatizacije, ko se okoristio vršeći javne funkcije, kome su obećavani naši hidropotencijali, koliko je stanovništva oboljelo od posledica nekontrolisanog zagađenja od stane industrijskih zagađivača, ko je naručio ubistva koja su uzmemirila cjelokupnu javnost a koja su do danas neriješena, ko stoji iza prijetnji medijima, nevladinim aktivistima, ko baca bombe i molotovljeve koktele, ko se sve prisluškuje,  ko postavlja neprimjerene komentare po on-line portalima, ko plasira kompromitujuće i neistinite priče o onima koji misle ili osjećaju drugačije i ne boje se to reći, i još mnogo drugih stvari poput onih ko je mogao spriječiti loše pojave ali se nije smio suprostaviti, ili ko se pravio da ne vidi šta se dešava kako bi sačuvao sopstvene interese.

Ako nastavimo da analiziramo poređenje sa miševima, svakako se moraju pomenuti i oni  poznati cijelom svijetu poput animiranih junaka Džerija i Brzog Gonzalesa, koji svojom inteligencijom, dovitljivošću i hrabrošću uspjevaju da se izbore sa mnogo jačim prirodnim neprijateljima i odole mnogim izazovima kako bi sačuvali svoju slobodu.

I upravo je ta strategija naročito nepoželjna za sve koji žele spriječiti širenje slobodne i javno iznesene riječi, pa ne treba čuditi što je bivši prvi čovjek Republike i Vlade, koji nesumnjivo ima najveći ego na političkoj sceni ali svakako usled dugogodišnjeg iskustva i dobro razvijen osjećaj za opasnost, u domaćim miševima vidi najveću prijetnju po sopstveni položaj i lični interes.

A miševi ko miševi, nepredvidivi i nekontrolisani uporno nastavljaju da grickaju vreću.

I još pričaju javno o tome da neko treba da odgovara za nezakonite radnje i da nazakonito stečenu imovinu treba oduzeti. Pa šta oni hoće? Da neće možda da zaigraju ,,mišje oro” na sred gradskih trgova?

Pričaju glasno i o tome da će možda već sledeće 2012. godine, koju su Maje označile kao poslednju, brašno biti najvrijednija valuta, prihvatljiva u svim državama svijeta i bolje rangirana od onih u kojima su ,,legalno” ubirani procenti i ugradnje.

E tu dođe –DERATIZACIJA! Optimalan model za spriječavanje dalje ,,zaraze” zvane SLOBODA, koju prenose upravo domaći miševi. Ili su možda i domaći izdajnici? Ili saradnici okupatora?

Bolje da to izuzmemo, neki od njih bi mogli prisvojiti zaslugu ,,napretka” u Evroatlanskim intergracijama, iako narod uporno ne želi u NATO. A da, NATO ne podržava ni primjenu hemijskog oružja. Ali mi jos nijesmo u NATO, pa možda treba iskoristiti prostor?!

Nego da se vratimo vreći i brašnu. Kada se jednom otvori rupa i počne iz vreće curiti ono što čuvalo u njoj, a što je u javnosti poznato kao ISTINA, svakako je da će ,,gladni”  toga iskoristiti sve do poslednjeg ,,zrna”. A vreća će ostati prazna i iscjepana.

I šta onda, logično je pitanje?

Ukoliko ne dođe do smaka svijeta, ili kraha eura, ili odustajanja od EU, svakako treba zakrpiti rupu na vreći i istu sačuvati na sigurnom mjestu.

Razlog jednostavan- možda će nam ovi ,,odozgo” iz Brisela u toku pregovora uz jasne i precizne primjere iz prakse, kao dokaz posvećenosti reformama i vladavini prava, tražiti i nešto više.

Možda čak i mačka?  U džaku ili bez, stvar je tehničke prirode i treba imati u vidu obadvije opcije.

Da li će to biti kategorisano kao Sanaderizacija, Gadafizacija ili kako god, pokazaće vrijeme.

Do tada  – Miševi Crne Gore ujedinite se!

Autor: Goran Šćekić

,,Oj nikšićka Željezaro, Crne Gore ogledalo“

Narodna umotvorina

Nekada davno, u prošlom vijeku, u jednoj lokalnoj zajednici poznatoj po prirodnim ljepotama i građanskoj kulturi, neponovljivi vizionari neponovljivog društvenog sistema, riješeni da stvore nešto neponovljivo po čemu će ih pamtiti i slaviti tadašnje i generacije koje dolaze, izgradiše fabriku i dadoše joj ime ,,Željezara Boris Kidrič“.

Decenijama nakon toga pojaviše se glasine da je oprema koja je tada instalirana već bila prevaziđena i da je ova fabrika od početka bila ,,prljava tehnologija“ u pravom smislu te riječi.

Ali, da krenemo redom. Željezara ,,Boris Kidrič“ nesporno je zaslužna za nagli porast broja stanovnika u teritorijalno najvećoj opštini na prostoru bivše nam zajedničke države koja je imala skraćeni naziv SFRJ.

I naravno logično je bilo da se izgrade škole, vrtići, zgrade, saobraćajnice, ugostiteljski objekti, izletišta, sportski tereni i sve drugo što prati zajednice koje bivaju naseljavane došljacima željnim boljeg života i civilizacije.

Kada je platežna moć stanovništva dosegla zenit, neponovljivi vizionari pokrenuše i nove neponovljive projekte, za koje današnje ,,nezahvalne“ generacije kažu da su bili megalomanski. Ipak neponovljivi vizionari, mogu biti zadovoljni, jer je ispunjen njihov san. Svakako će ostati upamćeni oni koji su smislili da se samodoprinosima izgradi Dom revolucije, čije nezaštićene zidine postaše urbana legenda.

E onda dođoše neka zla vremena, nadam se neponovljiva, u kojoj neponovljivi vizionari nepovratno izgubiše svoje položaje i svi njihovi snovi postaše noćne more za narod koji je kao i uvijek jedini ostao nezaštićen. Nestade i jedinstveno tržište i nestadoše finansijske injekcije kojima je prljava tehnologija održavana u igri. Nepovratno nestade i ime ,,Boris Kidrič“.

Nepovratno nestade i blagostanje među radnicima, koje je u ratnim vremenima bilo mjereno svinjskim polutkama i UNPROFOR-skim konzervama. To su bila neponovljiva vremena. Malo se jelo, malo se pilo. A i radilo se malo. Malo više se iznosio materijal koji je bio u državnom vlasništvu i u radno vrijeme razvijao privatan biznis. Ali neponovljiv je i život.  Ko riskira profitira. Naročito kada zakoni ostaju ,,mrtvo slovo na papiru“.

Kada se pomislilo da ne može biti gore dođoše novi neponovljivi vizionari koji donesoše neke nove neponovljive ideje, sprovedoše, daj Bože, neponovljive modele privatizacije, nepovratno istisnuše stručne kadrove, dovedoše ponovljive strateške partnere i ponovljivog spasioca.

Nepovratno građanima iz džepova odoše pare za subvencioniranje računa za električnu energiju, nabavku pompezno  najavljivane nove elektrolučne peći sa sistemom za prečišćavanje (famozni filteri), liječenje od kancera i raznih bolesti disajnih organa…

Neki naši sugrađani/ke nepovratno ostaše bez posla u Željezari.

A neki i bez života zbog posledica rada u njoj ili njenog rada.

Nepovratno nestade i jedna od dvije stare elektrolučne peći, koja je nepovratno progutala mnoge uloške sumnjivog kvaliteta.

I kada se svi ponadaše da će biti bolje i da će nova oprema biti u skladu sa savremenim standardima, neponovljivi prevaranti otkriše svoje pravo lice i poput kule od karata sruši se cijela iluzija da će Željezara biti konkurentna na slobodnom tržištu, da će štetne materije biti svedene u zakonom pripisane okvire i da ćemo udisati vazduh čiji će kvalitet biti prihvatljiv. Raspadoše se i sve priče da će zakoni biti poštovani, da se neće tolerisati beskompomisno ugrožavanje zdravlja ljudi i stanje životne sredine.

I po ko zna koji put ponovi se isti scenario. Iz dimnjaka fabrike direktno u vazhuh svakodnevno se ispuštaju otrovi.

Ponoviše se i po ko zna koji put apeli ekoloških NVO da se građanima/kama kaže do kad će biti žrtve, da Vlada upozna javnost sa planovima koji imaju nekog smisla i da se prestane sa masovnim trovanjem.

I ponovi se i ćutanje nadležnih institucija. I ponovi se tolerisanje masovnog trovanja radi privatnih interesa.

Mnogi mladi školovani ljudi koji su imali volju da se vrate u svoj zavičaj i doprinesu prevazilaženju, čini se, vječne krize, nepovratno vezaše svoju profesionalnu sudbinu za druge zajednice. Neki bliže, neki dalje. Ali svi nepovratno.

Odavno ne vjerujem u bajke da će neko ko ode jednog dana opet biti raspoložen da ponudi svoje znanje po tako maloj i sa aspekta javnog interesa neponovljivo prihvatljivoj cijeni.

Danas smo svjedoci, da po poslednjem popisu nekadašnji industrijski centar, bilježi odliv stanovništva. I zvanična statistika svjedoči o neponovljivim vizionarima i njihovim neponovljivim vizijama.

Mnogi od nas koji su studirali van našeg grada pamte osjećaj povratka zavičaju, pozitivne treme, ispunjenosti, čak euforije. Neponovljive sreće, bojim se.

Danas, makar mi se tako čini, mnogima je jedini osjećaj briga za svoje bližnje i sjeta za prošlim vremenima, kada u retrovizoru pogledaju na ono što u dimu ostaje iza njih.

A njihovoj djeci ostaće priča o neponovljivim vizionarima i neponovljivim vizijama, o ponovljivim privatizacijama i ponovljivim strateškim partnerima. O neponovljivom odnosu prema zaposlenima i njihovom zdravlju.

O neponovljivom gradu koga su ugušili…

Ponovo ja o istom problemu.

Dokle, pitam se i sam?

Ono što je veoma dobro i što me je zaista obradovalo jeste da se u medijskim nastupima predstavnika/ca kako vladajuće koalicije tako i opozicionih prvaka/inja, dao primjetiti napredak u samom tumačenju ovog nesporno pozitivnog signala za cjelokupno društvo.

Gotovo da nije bilo pokušaja, ili makar ne u mjeri u kojoj smo navikli,  da se veliča nečija pojedinačna zasluga za ovaj značajan rezultat . Ali su zato svi svjesni da je pred nama veoma zahtjevan period u kom će se morati ,,okrenuti ploča“, koja je siguran sam dosadila i onima koji do sada iz različitih razloga nijesu pokazivali zanimanje za proces evropskih intergacija.

Sada je i laicima potpuno jasno da ćemo morati u skladu sa evropskim standardima jednom za svagda odbaciti džuboks na kom je glavni hit bio crnogorski evergrin ,,Zakoni su nam dobri, ali ne postoji adekvatna infrastruktura za njihovu implementaciju (!?)“.  A da bi se to uradilo na propisan način, moraćemo sa uvođenjem savremenijih tehnologija početi i sa efikasnom primjenom kaznene politike, jer je očigledno da smo bespovratno i nekvalitetno potrošili i vrijeme i velika sredstva za razne edukacije, studijske posjete i jačanje kapaciteta.

Da bi se krenulo u pravom smjeru potrebno je na jednom mjestu ,,sakupiti“ stručne ljude, bez obzira na njihovu političku, nacionalnu, vjersku ili bilo koju drugu pripadnost, ,,ponovo upotrebiti“ kvalitetna rješenja iz važećih zakona, strategija i akcionih planova, i ,,proizvesti“ rezultate koji će biti u skladu sa standardima i praksom u Evropskoj Uniji.

Upravo u kontekstu reciklaže  posmatram ulogu kod nas već famoznog ,,pregovaračkog tima“ od koga će se očekivati da od ogromne količine odbačenih i zaboravljenih vrijednosti, navika, politika, principa, opet stvori uslove da naši građani/ke žive u uređenom društvu u kom zakoni služe da se poštuju a oni koji ih prekrše ne uživaju u slobodi. Ili da preformulišem, uloga pregovaračkog tima je da tijelima Evropske Unije prezentuje potpuno tačne i vjerodostojne podatke. Svaki drugačiji pristup biva sankcionisan u vidu produžetka ove faze Integracija.

Uloga prvog pregovarača/ice je još teža. Od njega ili  nje će se mnogo očekivati a u svim segmentima društva sigurno će imati ,,dežurne“ kritičare, koji će čekati prvu povoljnu priliku da mu/joj ,,slome vrat“. Zašto? Odgovor jednostavan – jer to je u našoj prirodi.

U Crnoj Gori odavno je nacionalni sport broj jedan upravo ,,ogovaranje“. Vjerujem da će značajan broj vas koji budete čitali ove redove shvatiti zašto ovo želim da ukažem. A vi ste upravo onaj dio društva kojem želim da što je prije moguće  počne da živi u zajednici poput Evropske Unije. I da doživite da budete dobro plaćeni za posao koji profesionalno obavljate, da imate mogućnost da putujete i da se usavrašavate. Da živite svoj život bez svakodnevnog opterećenja kako ćete izdržati po nekoliko mjeseci bez plata, da li ćete preko noći ostati bez posla, kako ćete školovati djecu, kako ćete kao ,,žiranti“ otplatiti tuđe kredite koji su uzeli nepoznati vam ,,prijatelji“…

Oprostite ako sam nešto važno zaboravio, ali obzirom da i ja živim ,,običnim“ životom i da nijesam imao prilike da značajniji period boravim u zemljama EU, ne mogu najbolje da prenesem sve benefite koje donosi život u uređenom društvu.

Ali da se vratim na ono što želim ovom prilikom podijeliti sa vama.

Da je u ovoj fazi EU integracija potrebno ogovaranje drugih siguran sam da bi spisak potencijalnih kanidata za ,,ekspertski tim“ bio kilometarski i da bi naročito zanimljiva bila trka za prvog ,,ogovarača“. Ili ogovaračicu. Još sam sigurniji da bi period u kom bi Crna Gora ispunila sve uslove bio rekordni i da bi postali primjer ,,dobre prakse“ – model po kom bi se buduće zainteresovane države vodile ukoliko žele da postanu dio EU.

Međutim, kako se od nas traži da ,,zbijemo“ redove i pokažemo dozu zrelosti, prevaziđemo postojeće razlike, ma kakve prirode one bile, i posvećeno radimo na unapređenju kvaliteta života, bojim se da ne mogu biti bezuslovni optimista, kao za navedeni primjer.

Ipak, ja zaista iskreno vjerujem i nadam se da će biti značajan broj onih iz civilnog sektora, koji će biti spremni, bez obzira hoće li biti uvršteni u neku od pregovaračkih radnih grupa, podgrupa ili kako već budu nazivana tijela koja će morati formirati Vlada, da svoje znanje i iskustvo stave na raspolaganje zajednici. Da li će to biti izraženo kroz konkretne inicijative ili konstruktivnu krititiku, ostavljam da vrijeme pokaže. Svakako nemam želju da trčim ,,pred rudu“. I ne želim da se mješam u bilo čiji izbor. Ali želim i uvijek ću željeti da raskrinkavam neiskrene namjere. To je jedna od najgorih vrsta kriminala za koju, na žalost, nema posebnog poglavlja u pregovorima sa EU. Možda ga nama uvedu?

Za kraj želim poslati dobronamjernu poruku svima vama koji se ,,samokandidujete“ za pregovarački tim, ili čak mjesto ,,prvog“ pregovarača/ice: Ovaj put se ne radi o ličnom ili interesu institucija koje predstavljate – ovdje se radi o javnom i interesu generacija koje dolaze. Postavite sebi pitanje da li imate dovoljno znanja za tako nešto?

Nadam se da ćete i nakon toga biti spremni da vrijedno radite.

Legalitas regnorum fundamentum. – Zakonitost je temelj države.

Prije tačno 20 godina poslanici Skupštine Republike Crne Gore na Žabljaku jednoglasno su usvojili deklaraciju kojom smo postali ekološka država. Tim činom Crna Gora je bez obzira na kasnija ratna dešavanja, predugi tranzicioni period, NATO bombardovanje, ostvarivanje nezavisnosti, evropske integracije, propale privatizacije, ruske investitore,  NATO kampanju, globalnu ekonomsku krizu, sebi dala jedinstvenu nacionalnu prepoznatljivost.

Uvrštavanjem ove kategorije u Ustav, donošenjem čitavog seta zakona iz oblasti zaštite životne sredine i ratifikovanjem velikog broja međunarodnih ugovora, te osnivanjem Agencije za zaštitu životne sredine, stvorene su i pretpostavke da se počne sa aktivnostima za ostvarivanje željenog cilja. Možda i jedine ideje koja je imala opšti konsenzus u inače tradicionalno podijeljenom crnogorskom društvu. A sigurno jedne od rijetkih, koja štiti javni i interes budućih generacija.

Međutim, kako to obično kod nas biva usvojeni zakoni se ne primjenjuju pod uvrijedljivim izgovorom da za to ne postoji odgovarajuća infrastruktura!? Podjela nadležnosti ne dozvoljava ni rijetkim koji bi željeli da rade svoj posao, da to suštinski i učine. A što je najgore za sve pobrojano niko ne snosi odgovornost. Kao da očekujemo da će se višedecenijska praksa beskompromisnog devastiranja najvrijednijih prirodnih resursa iskorijeniti sama od sebe.

Pošto su zakoni koji se tiču oblasti životne sredine kod nas, makar do danas, očigledno mrtvo slovo na papiru, sa pravom se može tvrditi da se ekološka država opire na veoma ,,klimavim“ nogama. I ukoliko se uskoro ne promijeni situacija, pitanje je trenutka kada će doživjeti sudbinu kule od karata.

II

Sine lege autem poena conscientia est. – Кada nema zakona, kazna je savjest.

Ideja ekološke države iako najbolji produkt donosioca odluka, bez obzira na to da li je ,,prisvojena“ ili ,,otuđena“, na žalost, nije valorizovana na način koji bi nam dao za pravo da proslavljamo ovaj značajan jubilej.

Za to najveću odgovornost svakako imaju pojedinci koji su bili izvršna vlast,  ali i kolektivna nezainteresovanost je razlog prolongiranja rješavanja kriznih žarišta kakve su gradske i industrijske otpadne vode, razne vrste otpada, industrijsko zagađivanje, nenamjenska sječa šuma,  neplanska gradnja, nekontrolisana eksploatacija riječnog materijala, gubitak i rasipanje energije, krivolov, ugrožavanje granica zaštićenog prostora…

Kada ne postoje adekvatni mehanizmi zaštite javnog interesa, jedino što ostaje jeste nada u nečije savjesno ponašanje.

Iako kod nas postoji izreka da ,,nada poslednja umire“, a ,,čojstvo“ je nešto na što se često pozivamo, kada dođete u situaciju da zavisite od nečije dobre volje, osjećaj u stomaku ukazuje na neodrživost tog stanja, bez obzira na kvalitet argumenata kojima pokušavate umiriti sumnju.

Koliko su savjesni donosioci odluka, tužilaštvo, vlasnici industrijskih zagađivača, koncesionari, investitori, pa i zaposleni na poslovima koji ugrožavaju živote velikog broja ljudi i životnu sredinu i konačno svako pojedinačno, vidimo po postojećem stanju.

Za situaciju u kojoj sem zakona, ne postoji ni savjest, bojim se da ovozemaljski sudovi nijesu relevantni.

III

Cogito, ergo sum. – Мislim, dakle postojim.

(Rene Dekart)

Obzirom da je čovjek misaono biće, što bi trebalo da u velikoj mjeri spriječi sklonost ka samouništenju, nerazumljivo je zašto većina nas ne prihvata da je zdravlje i zdravo okruženje nešto najvrijednije što se može imati. Mnogo veće bogatstvo od svega materijalnog i nešto što je i najvrijednije nasleđe koje možemo ostaviti svojim potomcima. Toga se obično sjetimo kada bude (pre)kasno.

Ne želeći da okrivljujem bilo koji društveni sistem pojedinačno (ili mix!?) za opstrukciju razvoja slobodne misli, ipak ću se usuditi ustvrditi da kolektivna hipnoza, kojom se pokušavaju iz sjećanja izbrisati činjenice, koje možda u nekom budućem vremenu budu neoborivi dokazi za utvrđivanje lične i kolektivne odgovornosti, predstavlja efikasno i moćno oružje. Kako je to u svojoj kultnoj ,,1984”, veliki vizionar Orvel opisao ,,ispiranjem mozga” postižu se najbolji efekti za privatne interese.

I upravo je od najveće važnosti što prije razotkriti one koji namjernom zamjenom teza da su građani/ke najveći krivci za to što imamo opasan otpad ili bespravno posječenu šumu na gotovo svakom koraku, otrove u vazduhu, zemljištu ili vodi, zaštićene vrste u privatnim zatvorima, pokušavaju opravdati izostanak procesuiranja prekršioca zakona.

A kada počnemo misliti svojom glavom pitaćemo se i čiji je ,,naš” vazduh, ,,naša” voda ili šuma, ,,naša” struja ili ruda? Čija je ,,naša” budućnost?

Onda će neko morati i da odgovori? Ili odgovara? Možda sami shvatimo?!

IV VOX POPULI

Qui tacet consentire videtur. - Kо ćuti izgleda da se slaže.

Ne reagovanjem na očigledne primjere kršenja osnovnih prava, koje garantuju najvažniji domaći i međunarodni zakoni, postajemo odgovorni za ono loše što se dešava u našem ekosistemu. Npr. kancerogena oboljenja, sterilitet, ili izumiranje.

Upitajmo se da li je ćutanje stvarno zlato? Ili je poređenje sa olovom prigodnije? Odgovorite glasno. Čujte sebe.

Ova zemlja nam je dom.

Većina nas tvrdi da je Crna Gora veoma bogata prirodnim resursima. Iako se na žalost to još uvijek ne može izraziti i ekonomskim parametrima, što bi bilo za očekivati u državi koja je prije 20 godina sebe proglasila ekološkom, podaci da sa preko 3.200 vrsta viših biljaka Crna Gora predstavlja jedno od floristički najraznovrnijih područja, da ,,S/A“ indeks  za vaskularne biljke (odnos broja vrsta i veličine teritorije države) predstavlja najvišu zabilježenu vrijednost od svih evropskih zemalja, te da je slično i sa indeksom gustine gnijezdećih ptica, idu u prilog toj tvrdnji. Ako uz to uzmemo u obzir i činjenicu da je biodiverzitet pojedinih područja Crne Gore još uvijek nedovoljno istražen i da smo u poslednje vrijeme bili svjedoci da su inostrane naučno-istraživačke ekspedicije koje su boravile na području planina Golije, obaviještavale javnost o novim otkrićima, bez pretjerivanja može se reći da tek treba da saznamo šta sve imamo u svojoj kući, odnosno da utvrdimo kolikom bogatstvom realno raspolažemo.

Dobri domaćini, što bi u ovom slučaju bili Premijer i Vlada, trebalo bi da budu svjesni da bez dobrog upoznavanja sa onim čim raspolažu ne mogu krenuti u nove investicije, koje bi mogle biti nepotrebne ili čak štetne. Ili nastaviti već započete. Smatram da je 200 dana zaista bio dovoljan period da se novi domaćini upoznaju sa onim šta su im ostavili prethodni, bez obzira što su dio iste porodice.

To je u Crnoj Gori suštinski problem oduvijek. Autoritet ,,bivših“ uvijek je veliki i neosporan, a posledice pogrešnih odluka predstavljaju početni imetak za one koji dolaze. Zato je upravo od najvećeg značaja realno sagledati postojeću situaciju, inače će nedostatak znanja i odlučnosti usloviti da provjereni savjeti ,,iskusnijih“ i po hijerarhiji važnijih članova porodice (Tata je tata!) prevagnu, pa da se nastavi živjeti kao u prošlosti.

To je neophodno uraditi što prije i zbog neosporne činjenice da se ne može pričati o održivom razvoju kada ne znate sa čim raspolažete, odnosno kada ne možete realno procijeniti kako će neki razvojni projekat uticati na društveni standard i životnu sredinu, što bi sa aspekta javnog interesa trebalo da bude prioritet za donosioce odluka. Ili da budem potpuno jasan – ne može se tvrditi da će od nekog posla građani Crne Gore imati koristi, ako im se tačno ne kaže i koliko će ih to koštati. A da bi se to utvrdilo nije potrebno samo upoznati poreske obveznike koliko će njihovog novca biti opredjeljeno za neki projekat, već im ponuditi i kalkulaciju koja bi sadržala između ostalog i projekciju potencijalnih prihoda od onoga čime sada raspolažu a koje je potrebno svjesno žrtvovati.

Ma koliko nekima čudno izgledalo veoma je važno znati koliko se novca može zaraditi od lova, ribolova, raftinga, kanjoninga, safarija, planinarenja, posmatranja ptica, prodaje ljekovitog bilja ili šumskog voća, organizovanja naučno-istraživačkih ekskurzija i drugih djelatnosti baziranih na valorizaciji prirodnih resursa, koje nijesu na zadovoljavajući način uvedene u zakonski okvir. I ne samo zbog PDV-a, već i zbog omogućavanja zainteresovanoj javnosti da u toku javnih rasprava kakve je Strateška procjena uticaja na životnu sredinu, na suštinski način ostvari Ustavom i nizom zakona garantovano pravo na učešće u donošenju odluka koje se tiču života sadašnjih i budućih generacija. Kao neko ko ima iskustvo sa terena, kada su gore navedene djelatnosti u pitanju, vjerujte da je riječ o značajnoj sumi. I o značajnom broju ljudi koji žive od ovih poslova. Većem nego što je broj stubova na planiranom dalekovodu od Jaza do Pljevalja.

Dalje, od izuzetnog značaja je i poznavanje staništa i migratornih koridora zaštićenih, rijetkih  i ugroženih vrsta, jer to obično ima prekogranični kontekst i mnogo veću finansijsku vrijednost nego što se čini na prvi pogled.

Pa tako kada spaljujete vojni otpad na pograničnom području, koje ima potencijal da bude kandidovano za NATURA 2000 mrežu evropskih zaštićenih područja ili kada želite izgraditi dalekovod na važnom ptičjem koridoru, što je u suprotnosti sa Ptičjom direktivom EU, ili odlučite ukloniti plaćeni bilbord čija je svrha bila da ukaže na ekološke probleme, ignorišući uz to i peticiju koju je potpisalo preko 3.000 građana/ki, što je u suprotnosti sa Arhuskom konvencijom, morali bi i preuzeti odgovornost za takve odluke. Licemjerno je ne slušati šta građani/ke pričaju, a zatim upravo od njih očekivati da plate za greške na koje su ukazivali.

Pričati javno o nedostatku ekološke svijesti pojedinca i nedostatku građanskih inicijativa u oblasti zaštite životne sredine, a pokušavati da se neadekvatnim informisanjem javnosti opstruišu javne rasprave, ništa je drugo do Strateška potcjena javnosti.

Više neće ,,piti vodu“ (ni Vasovu)  priča da su građani/ke krivi što ne žele biti dio cirkusa u kom treba da budu nijemi posmatrači raznih retoričkih akrtobata koji žele da ih ubijede da je noć dan, da su dugovi ustvari kapital, da je interes bjelosvjetskih tajkuna važniji od interesa naših potomaka, da je magla ništa drugo do projektna dokumentacija za kapitalne projekte koji će nam omogućiti da udobno živimo ne radeći ništa.

Kao društvo moraćemo se opredjeliti za jednu od Đoletovih pjesama ,,Putuj Evropo“ ili ,,Odlazi cirkus iz našeg malog grada…“.

Izborna trka je počela.

Milovan Vukov Janković

Sa Made in Montenegro.Com

Nadam se da imam još istomišljenika za tvrdnju da je više manje u svim zemljama Zapadnog Balkana, kako se to danas kaže,  internet dijalog bez premca najveći oblik demokratije. Internet je samom pojavom donio miris budućnosti i nekih boljih vremena. Posebno u siromašnim zajednicama kojima je pružio dokaz da ponegdje ipak postoji ,,raj na Zemlji“. Drugim riječima onima koji nijesu vjerovali približio je benefite života u uređenim sredinama. Naravno i na žalost, postale su nam bliže i razne loše pojave.

Na svom početku internet je u zemljama regiona bio dostupan samo višim slojevima društva i u urbanim sredinama. Ipak kako je vrijeme odmicalo internet je postajao rasprostranjeniji i jeftiniji, a njegove mogućnosti sve veće. Čini se beskrajne. Crna Gora kao jedna od zemalja sa osjetnim rastom internet korisnika i na ovom polju pokazala je da su njeni građani opčinjeni novim tehnologijama. Kao što se uostalom dešavalo i kod mobilne telofonije. Siguran sam kada bi se uradilo istraživanje o broju internet naloga (e-mail, facebook, twiter, you tube, scribd, my space…) po glavi stanovnika da bi naša država bila na visokom mjestu. Možda čak i  ovdje na prvom.

Nego da pređem na stvar, da ne pomislite da ću opet o gasovima sa efektom staklene bašte ili elektromagnetnom zračenju, odnosno negativnim uticajima internet pretraživača i baznih stanica mobilnih operatera na zdravlje ljudi i životnu sredinu. Što je naravno neosporno.

Nasuprot, u ovom tekstu želim da odam priznanje značajnom broju foruma i blogova na kojima se i u ovom trenutku vodi veoma argumentovan i kvalitetan dijalog oko aktuelnih ekoloških problema u našoj ekološkoj državi. Želim javno da iskažem lično divljenje prema administratorima, forumašima i blogerima koji dokazuju da postoje građani koji su veoma informisani o novim naučnim dostignućima kada je zaštita životne sredine u pitanju. I koji misle o budućim generacijama. Naravno i na žalost i ovdje imamo pojave (i radne zadatke) koje nijesu vrijedne pomena.

Kako smo zbog potreba kampanje ,,Da živim u smeću, E NEĆU“ u prethodnom periodu sproveli istraživanje o interesovanju internet populacije za oblast upravljanja otpadom, koje je pokazalo da  postoji, ono što me je naročito fasciniralo jeste da se na forumima i blogovima ljudi toliko dobro upoznaju da i pored pseudonima kojima se služe i bez obzira što se nikada nijesu vidjeli ili što nemaju isto mišljenje oko svega,  ipak prije ili kasnije postaju prijateljski raspoloženi jedni prema drugima. I spremni su da priznaju ukoliko im argumentima dokažete da griješe.

To je upravo ono što treba prenijeti i u ,,živi“ javni dijalog. Drugim riječima dok građani ne shvate da su zbog svoje sadašnje zdravstvene i materijalne situacije i budućih generacija u obavezi učestvovati u donošenju odluka iz oblasti životne sredine i boriti se za svoja prava koja garantuju važeći zakoni, neće nastupiti bolja vremena. Niti će iko doći da riješi nagomilane i dugogodišnje ekološke probleme ili umjesto nas podnese prijave protiv onih koji ne rade svoj posao, a zašto ih usput rečeno, upravo mi i plaćamo. Nije građanska hrabrost pozvati ekološke nevladine organizacije i njihove aktiviste učiti šta treba raditi. Ili koga ne treba prozivati.

Građanska dužnost je zaštiti javni interes.

Sve dok tako ne bude građani će biti optuživani da su upravo oni krivci za sadašnje stanje i da je njihova (ne)ekološka svijest glavni uzročnik što oni koji treba da savjesno sprovedu zakone to ne rade. Ili što se ne mogu realizovati nacionalni i lokalni strateški i akcioni planovi na koje su potrošeni milioni nečijih ,,tuđih“ evra ili dolara.

Ovakva namjerna zamjena teza me zaista sve više pogađa. Ajde probajte da ne platite nekoliko računa za struju, vodu ili komunalne usluge, pa ćete vidjeti kako zakoni funkcionišu i kako će vam stići poziv za Sud. Ajde probajte da ne platite poreze i prireze kojima se pune državni i gradski budžet iz kojih se plaćaju oni koji treba da štite javni interes i sprovode zakone. Naravno ovo važi za ,,obične“ građane koji nijesu ,,važni“ politički aktivisti.

Nije jasno šta treba da rade građani. Da u slobodno vrijeme rade posao za koji plaćaju druge? One koji u svom radnom vremenu rade posao za neku treću stranu, čiji su interesi često u suprotnosti od javnog. Ili da iz svog džepa plaćaju i dodatna istraživanja kako bi se saznali podaci koji nijesu dostupni javnosti? Pa i ako sve to urade a zakoni se opet ne primjenjuju, šta onda? Da protestvuju pa da rizikuju da budu privođeni i procesuirani?  Ili da uzmu zakon u svoje ruke?

Ne, za početak je dovoljno da nam postane navika da ono što je prisutno na forumima prenesemo i u praksu. Šaljimo e-poruke na zvanične adrese nadležnih institucija i tražimo odgovore na pitanja koja nas zanimaju. Pa ako je potrebno i ako ne znamo nadležnost ponovimo to i više puta i na više adresa.

Tada ćemo vrlo brzo shvatiti da nije komplikovano poštovati proceduru i imati mogućnost direktne komunikacije sa onima koji treba da štite naš interes. A kada se potpuno oslobodimo predrasuda da nije pametno boriti se za svoja prava, sledeći korak će biti da tražimo da odgovorne poslove rade oni koji su sposobni da primjenjuju zakone.

Pa će onda i svo smeće završavati na pravim mjestima.

 Vjerujem da se velika većina nas sjeća da smo još u osnovnoj školi izučavali jednačine. Iako smo možda zaboravili preciznu definiciju ili vrste, ipak se nadam da pamtimo da su matematičari pronašli način kako doći do jedne ili više nepoznatih vrijednosti a neki od nas, siguran sam, to znaju i danas primjeniti u praksi.

Kada bi neko uradio istraživanje o nivou znanja i vještina kojim raspolaže civilno društvo sa stoprocentnom sigurnošću mogu ustvrditi da bi rezultati pokazali da su upravo građani Crne Gore najjača institucija kojom naša država raspolaže. I svakako najobjektivnija.

Dokaz za ove tvrdnje ponudiću kroz slučaj nelegalnog odlagališta raznih vrsta otpada na lokaciji Vasova voda u opštini Berane. Ili tačnije upoznaću vas sa rezultatima do kojih smo došli.

X

Nakon tri kontrolna mjerenja koje su, prvo pojednačno ,,horizontalnim“, a zatim sa geodetskim inspektorom ,,kosim“ mjerenjem, uradile licencirane firme po narudžbi resornog Ministarstva, odnosno zainteresovanih građana, neosporno je dokazano da je tijelo deponije bliže rijeci Lim od propisanih 500 m. Što po važećem Pravilniku (predugog naziva) znači da postoji eliminatorni faktor koji Vasovu vodu čini neadekvatnom lokacijom za izgradnju regionalne sanitarne deponije. Takođe, iako glavni projekat još nije završen a kad će ne znamo, jasno je da tijelo deponije nije najbliža tačka deponije sa koje je po pomenutom  Pravilniku potrebno uraditi mjerenja do relevantnih objekata. Dalje, jasno je i da je prvo mjerenje, naručeno od strane resornog Ministarstva, i jedino po kojem  je Lim udaljen preko 500 m, rađeno sa tačaka koje nijesu najbliže ni na tijelu deponije ni na deponiji, što potvrđuje da zainteresovana javnost zbog različitih načina opstrukcije nije imala mogućnost da kvalitetno učestvuje u javnoj raspravi niti da suštinski utiče na donošenje odluka vezanih za projekat  regionalne sanitarne deponije na Vasovoj vodi, a što garantuju ratifikovana Arhuska konvencija, Zakon o procjeni uticaja na životnu sredinu i Zakon o slobodnom pristupu informacijama.

Y

Poslije zabrane ekološke inspekcije da se na Vasovoj vodi odlaže medicinski otpad došla je i zabrana i prekršajna prijava za JKP Berane od strane veterinarske inspekcije zbog odlaganja životinjskog otpada na ovoj lokaciji. Ovim je potvrđeno da se na toj nelegalnog deponiji i dalje nastavlja sa kršenjem Zakona o upravljanju otpadom, odnosno svjesno ugrožava zdravlje ljudi i životna sredina. Drugim riječima povrijeđena su ljudska prava garantovana Ustavom Crne Gore i Zakonom o životnoj sredini. Izvještaji inspekcije dokazuju da je način upravljanja otpadom u opštini Berane u suprotnosti sa zakonima Crne Gore i da treba pod hitno zaustaviti dalju devastaciju i otpočeti sanaciju  Vasove vode. Takođe što prije treba pronaći adekvatno rješenje za pravilno upravljanje otpadom u 7 opština sa sjevera Crne Gore za koje su propala rješenja predviđena prevaziđenim Strateškim master planom za upravljanje čvrstim otpadom, koji je trenutno na reviziji.

Z

Sem pomenute činjenice da postoji eliminatorni faktor za odabir lokacije Vasova voda za izgradnju regionalne sanitarne deponije za  4 opštine, potvrđeno nam je i da nije završen proces eksproprijacije, odnosno da nije otkupljeno zemljište predviđeno za implementaciju glavnog projekta. Ovo dokazuje da usvojena planska dokumentacija i Elaborat procjene uticaja na životnu sredinu ne mogu biti validni, jer je očigledno da je projekat mijenjan u odnosu na fazu kada su se radile procedure bodovanja lokacije i procjene uticaja na životnu sredinu, te usvojena Odluka o donošenju urbanističkog projekta ,,Regionalna sanitarna deponija sa reciklažnim centrom Vasov do“.

Takođe, iznijeto obavezuje nadležne institucije da izvrše reviziju cjelokupne dokumentacije. Ukoliko (kada) se potvrdi da postoje optimalni razlozi da se sprovedene procedure i usvojeni akti proglase nevažećim, neophodno je zaštiti javni interes i procesuirati odgovorne.

…

Ono što je za sada, sem glavnog projekta, jedino ostalo nepoznato jeste zaštićeni broj sa  kojeg neko svakodnevno poziva dežurni mobilni telefon Ekološkog pokreta ,,OZON“ i  ,,ćuti u slušalicu“ kako se to u narodu kaže.

,,Nepoznato“ kako piše na ekranu, nije novi metod za ,,dijalog“ sa civilnim sektorom, ali  ono što nijesmo do sada znali jeste da kompanija čiji smo klijenti jedino što može da uradi jeste da djeluje preventivno, odnosno da upozori to NN lice. I to nakon što se uz ličnu kartu u najbližoj poslovnici dostavi lista poziva sa nepoznatog broja i tačnim vremenom istih.   Ukoliko se nastave pozivi i ukoliko je NN lice i samo klijent iste kompanije, najgore što može da mu/joj se desi jeste da bude isključen sa mreže. Strašno nema šta.

Mislim da je ovo veoma dobra tema i za kancelariju Ombudsmana.

O pravima potrošača razmišljaću kada budemo bliže EU.

 XYZ

Da li smo nadležnim institucijama ponudili dovoljno argumenata da se ispoštuje glas građana biće poznato uskoro.

Siguran sam da neće ostati nepoznato  za one koji ocjenjuju napredak našeg ,,mladog“ demokratskog društva.

Kao što je uostalom i do sada bio slučaj.

Naime, nakon medicinskog i opasnog otpada, na nelegalnom odlagalištu smeća Vasova voda, završili su i leševi ubijenih napuštenih pasa, koje su kako saznajem iz medija na brutalan način pobili unajmljeni plaćenici koristeći sopstveno oružje. Vjerovatno neprijavljeno i neregistrovano. Ili možda griješim? Možda je onaj ko im je dao odobrenje za ubijanje napuštenih živih bića pregledao dokumenta? Ili mozda tražio CV-je? Ko zna, možda je bio objavljen i javni poziv i održana javna rasprava, uz poštovanje zakona i objavljivanje na jednom drzavnom ili lokalnom mediju? Možda javnost nije bila zainteresovana da učestvuje u tom transparentnom procesu, pa se sada nemamo pravo žaliti? Ništa nije nemoguće!?

Ipak ja neću ni u ovom tekstu pričati o nemogućim misijama, niti sopstvenim vizijama, već ću vrlo jasno ukazati na moguće rješenje, uz nadu da će oni koji donose odluke misliti isto.

Pošto je realizacija aktivnosti projektovanih Strateškim master planom za upravljanje čvrstim otpadom,  očito bila nedovoljno dobra, pristupilo se reviziji ovog strateškog dokumenta koji je trebalo da sadrži primjenjljiive instrukcije kako urediti stanje u ovoj oblasti i napraviti potrebnu infrastrukturu za primjenu zakona koji su u skladu sa EU standardima. Ovaj dokument bi konačno morao da opravda značajna finansijska sredstva kojima su plaćeni direktni i indirektni troškovi njegove izrade i aktuelne revizije.

A da bi tako bilo moraju se u obzir uzeti uočene prepreke i u zakonskoj i u praktičnoj primjeni, uz poštovanje mišljenja javnosti, očuvanju javnog interesa, neophodnosti drugačijeg pristupa, mogućnosti drugačijih strateških rješenja, primjeni u međuvremenu potvrđenih novih tehnologija… Drugim riječima, mora se donijeti efikasan plan kako dugoročno riješiti problem čvrstog otpada. Dalje, mora se odustati od nekih planova koji su se pokazali kao neodrživi i sa ekološkog i sa ekonomskog gledišta i uvažiti preporuke EU. I konačno, moraju se identifikovati i adekvatno sankcionisati svi koji su zloupotrijebili povjerenje i novac poreskih obveznika kako Crne Gore tako i drugih zemalja koje su donacijama omogućile izradu značajnog broja dokumenata iz ove oblasti.

Kako ne bih rizikovao da ostanem nedorečen ili neprecizan, uz profesionalnu obavezu da se borim za uvažavanje sva tri stuba Arhuske konvencije, odnosno primjenu odredbi Zakona o potvrđivanju Konvencije o dostupnosti informacija, učešću javnosti u donošenju odluka i pravu na pravnu zaštitu u pitanjima životne sredine, u ovom tekstu ću taksativno nabrojati prekšene zakonske odredbe na nelegalnom odlagalištu otpada Vasova voda, u nadi da će oni koje kao poreski obveznici plaćamo da štite javni interes i bezbjednost konačno pokazati inicijativu i zanimanje za ovaj slučaj koji nas značajno udaljava od evropskih praksi i procesuirati odgovorne.

Dakle, konkretno u Beranama i na Vasovoj vodi uz već pomenuti zakon (Član 4 –Dostupnost informacija o životnoj sredini, Član 5 – Prikupljanje i dostavljanje informacija u oblasti životne sredine, Član 6 – Učešće javnosti u donošenju odluka o posebnim aktivnostima, Član 7 – Učešće javnosti koje se odnosi na planove, programe i politike u  vezi sa životnom sredinom) smatram da su  prekršene i sledeće odredbe iz Krivičnog zakonika Crne Gore: Zagađenje životne sredine  - Član 303, Nepreduzimanje mjera zaštite životne sredine – Član 304, Oštećenje životne sredine – Član 307, Ubijanje i mučenje životinja – Član 309, Nedozvoljeno prerađivanje, odlaganje i skladištenje opasnih materija – Član 314, Povreda prava na informisanje o stanju životne sredine – Član 317.

Mislim da ovdje ima više nego dovoljno da se odgovori na pitanje sa Jovanovog nezakonito uklonjenog bilborda ,,DOKLE?“ i da se uvaži slogan ,,DOSTA!!!“ koji je dio naše kampanje ,,Da živim u smeću, e NEĆU!“.

Uvažavajući narodnu ,,Strpljen spašen“ očekujemo brzo i konkretno reagovanje nadležnih institucija.

Donosioci odluka na najvećem nivou omogućili su nadležnim institucijama da djeluju u skladu sa javnim interesom, a građanima da budu tačno informisani, aktivno učestvuju u donošenju odluka koje se tiču životne sredine i ukoliko im ta prava budu uskaćena da dobiju adekvatnu pravnu zaštitu. Drugim riječima postavljeni su znakovi pored našeg  evropskog puta kako bi se olakšalo svim akterima da održavaju željeni pravac. Opšti konsenzus oko pristupanja EU ovu trasu čini preciznom i jasnom, bez mogućnosti da se pogriješi na usputnim raskršćima. Evropska ekološka magistrala daje luksuz onom koji sjedi za upravljačem, ukoliko prepoznaje i poštuje značenje postavljene signalizacije, da sigurno i bez velikih iskušenja jezdi ka odredištu. Reklo bi se lak zadatak. Pogotovo za one koji imaju potrebne profesionalne reference.

Na žalost, po dobrom starom običaju, nastavljamo da sami sebi komplikujemo život. Upornim neprimjenjivanjem usvojene zakonske legistlative i ignorisanjem sugestija javnosti nadležni organi prave diverziju na onom što im je povjereno na upravljanje – državi. Ukoliko nema uređenih mehanizama sistema rizikujemo da ostanemo bez transportnog sredstva koje nam je neophodno za putovanje u Evropu. A onda neće biti važan pojedinačni kvalitet. Jaka država je garant za sigurnost, pa je neophodno uraditi brz servis, kao na formuli 1, i uz minimalno zaustavljanje nastaviti ka cilju. Zamjenjene djelove treba pravilno odložiti. Ili da budem potpuno precizan one koji su zakazali treba promijenit,i a one koji su prekršili ovlašćenja treba procesuirati. Nova Vlada na čelu sa Premijerom trebalo bi, kao pravi tim, da popravi prolazno vrijeme za zamjenu istrošenih kadrova, kako bi institucije sistema dobile mogućnost za efikasniju primjenu zakona, što bi sigurno dovelo i do ubrzanja evropskih integracija.

Primjer izbora lokacija za regionalne sanitarne deponije gdje zainteresovana javnost nije bila uključena na suštinski način, podsjeća me na priču preprodavaca vozila koji po pravilu kupce ubjeđuju o uredno vođenom servisnom kartonu u kojem postoje podaci o svakom zamijenjenom dijelu. Naravno, uz prethodno unazad vraćen kilometar sat i konstataciju da je vozilo korišćeno samo za lokal, te da je bilo garažirano. Kako drugačije uporediti praksu sprovođenja javnih rasprava u kom se čini sve da zainteresovani građani i organizacije civilnog društva ne dobiju potrebne informacije da se na kvalitetan način uključe u donošenje odluka. A mjerenja obavljaju po nejasnim metodama i bez transparentnosti. Evropski standardi ne dozvoljavaju da tehnički neispravna vozila dobiju potrebne dozvole. Nijedna finansijska institucija neće dati podsticaj za nabavku sredstva koje ne ispunjava važeća pravila. Nama kao da nije jasno da pravila postoje da zaštite interes krajnjeg korisnika, u konkretnom slučaju građanina. I da nikom nije u interesu trošiti resurse na loše izbore.

Evropska investiciona banka je iskazala spremnost da pod povoljnim uslovima podrži projekat regionalne sanitarne deponije za 7 opština sa sjevera Crne Gore, što indirektno omogućava i korišćenje bespovratnih sredstava iz EU fondova. Stoga nije jasno zašto se insistira na postojećem opredjeljenju – lokaciji Vasova voda, koje nema upotrebnu dozvolu i neosporno ima makar jedan eliminišući faktor – blizina Lima. Projektovani ekonomski parametri za regionalnu sanitarnu deponiju za 4 opštine takođe ukazuju na mogućnost bolje opcije koja podrazumijeva nove Studiju za izbor lokacija i Elaborat procjene uticaja na životnu sredinu. I novu javnu raspravu koja bi omogućila očuvanje javnog interesa. Jasno je da se sa tehnički neispravnim ili vozilom sa lažnim papirima, za razliku od domaćih drumova, ne može ući u EU.

Evropska zajednica je otvorila značajne fondove upravo da se u ovoj fazi pristupanja dodatno unaprijedi životna sredina i transport, pa bi morali konačno prihvatiti da bez obzira na naš genetski potencijal za pronalaženje ,,prečica“, ne možemo putovanje nastaviti na način koji podsjeća na kultni film ,,Ko to tamo peva“.

Strategija zaobilaznog putovanja kojim se kupuje vrijeme i uvećavaju troškovi, postala je potpuno providna, i većini građana je kristalno jasno da ukoliko se u doglednom periodu ne ispoštuju preporuke EU, naše ,,dugo putovanje u Jevropu“ moglo bi završiti u slijepoj ulici. I to onoj mračnoj sa gomilom smeća svuda okolo. A tu obično prijete različite vrste opasnosti. I važi zakon kvarnijeg.

Neophodno je podržati nabavku novog vozila sa zelenim performansama, kojim će upravljati neko ko sluša savjete onih koji ga plaćaju, zna da koristi dostupne instrumente i poštuje pravila. Neko ko će cijeniti vrijednost mašine i dodatne opreme, koja mu je data na upravljanje i neće je koristiti za privatne potrebe i  nakon radnog vremena.

Da li sadašnji izbor ima potreban potencijal saznaćemo veoma brzo. Nadam se zbog svih nas da ishod neće biti razočaravajući.

]]> http://aleksandarperovic.wordpress.com/2011/02/28/corsokak/feed/ 0 42.774417 18.946865 42.774417 18.946865 ozonniksic slijepa_cesta http://aleksandarperovic.wordpress.com/2011/02/13/dosta/ http://aleksandarperovic.wordpress.com/2011/02/13/dosta/#comments Sun, 13 Feb 2011 18:20:47 +0000 OZON http://aleksandarperovic.wordpress.com/?p=157 ]]>

,,Dosta! Dosta! Dosta! Svega mi je dosta. U micro svetu nema više mesta …“

BOYE

Kada sam šetajući Podgoricom prije više od godinu dana dobio flajer sa fotografijom smeća i ispisanom porukom ,,Ispliva nam obraz“, a zatim uočio i bilbord istog sadržaja, osjetio sam veliko lično zadovoljstvo zbog načina ekološkog i građanskog aktivizma, pokazane kreativnosti i efekta koje slogan ima. Takođe, osjetio sam i profesionalnu satisfaciju zbog ovakvog vida skretanja pažnje javnosti, na čemu sam nešto vremena prije poplava koje su bile inspiracija za akciju ,,Ispliva nam obraz“, insistirao u toku kampanje ,,Neka bude čista i bistra“ čiji je cilj bio spriječavanje daljeg devastiranja i zagađenja rijeke Bistrice, vodotoka ,,bez života“ koji protiče kroz centar Nikšića. Promotivni materijali na kojima je identifikovani problem glavni detalj, sem što alarmiraju javnost,  trebalo bi da utiču inspirativno i na nadležne institucije i medije da pokrenu argumentovani javni dijalog oko razloga postojećeg stanja i mogućnosti za unapređenje. Tako sam jednom stranom ekspertu za kampanje iz oblasti zaštite životne sredine objasnio šta želimo postići ovakvim načinom aktivizma. Na njegovu sugestiju da bi sem slike sa lošim stanjem riječnog korita trebalo prikazati i ono kada je zadovoljavajuće (lijepo), kako bi ih ciljne grupe mogle uporediti, ja sam odgovorio da je to nemoguće, jer niko od svih nas koji smo angžaovani u kampanji to ne pamti. A nemamo ni arhivskih snimaka. Ekspert je ostao bez teksta. Izgleda da je naša svakodnevnica neobjašnjiva za druge.

Kako je jedan od učinkovitijih načina za edukaciju širokih narodnih masa efikasna primjena važećih zakona očekivao sam da će 1. januar 2010. godine, kada je napokon nakon dužeg prolongiranja stupio na snagu Zakon o upravljanju otpadom, biti prekretnica u ovoj oblasti. Na žalost, opet se potvrdilo da se usvojeni zakoni ne primjenjuju na adekvatan način i da su sredstva utrošena na izradu različitih strateških i akcionih planova, pogrešna investicija makar za građane Crne Gore. Sredstva dobijena donacijama takođe su neadekvatno iskorišćena ako se uzmu u obzir činjenice da su gotovo svi projektovani rokovi probijeni i da još uvijek postoji značajan niz prepreka za adekvatnu primjenu usvojenih zakona.

Ono što takođe nije bilo ispoštovano jeste stvaranje realnih uslova za aktivno učešće javnosti u donošenju odluka vezanih za izgradnju regionalnih sanitarnih deponija. Ispunjavanjem puke forme, odnosno organizovanjem javnih rasprava ,,na mala vrata“ uz obavještavanje javnosti samo na lokalnim medijima, suštinski se ne poštuju tri stuba Arhuske konvencije koju je usvojila i Skupština Crne Gore a to su informisanje javnosti, omogućavanje učešća u donošenju odluka i pravnu zaštitu ukoliko se građanima uskrate pomenute mogućnosti. Sve ovo objašnjavam kako ne bismo nasjeli na zamjenu teza i eventualno prepoznali građane koji izkazuju neslaganje sa postojećim rešenjima, kao prepreku za uspješnu primjenu zakonske legistlative. Imajući u vidu duboko ukorijenjenu potrebu da krivce etiketiramo na osnovu neprovjerenih ili serviranih informacija, osjećam dužnost da i na ovaj način izrazim solidarnost sa svim građanima Crne Gore koji pokazuju inicijativu da budu uključeni u donošenje odluka vezanih za oblast životne sredine i koriste zakonom omogućena prava i mehanizme za stvaranje kvalitetnih uslova za život.

Inicijativa koju su pokrenuli mještani Beransela za rješavanje problema nezakonitog odlaganja opasnog otpada na divljoj deponiji Vasova voda, zadnjih mjeseci sa opravdanim razlogom okupira pažnju javnosti. Opet sam osjetio i lično i profesionalno zadovoljstvo zbog pokazane kreativnosti građana Berana, pravilnog tumačenja materije i realnog ukazivanja na propuste u praksi njihovih predstavnika koji su se pojavljivali u medijima. To je ta zelena energija koja bi Crnu Goru mogla dovesti do suštinskog ostvarenja ustavnog opredjeljenja ekološke države. I pravilnog razumijevanja principa održivog razvoja, zelenih radnih mjesta, važnosti učešća javnosti prilikom donošenja DUP-ova, GUP-ova, izmjena i dopuna prostorno planskih dokumenata, davanja koncesija za gazdovanje prirodnim resursima, procedura kakve su strateška procjena uticaja na životnu sredinu i procjena uticaja na životnu sredinu… Kampanja koju su pokrenuli mještani Beransela ima jednostavnu poruku  – pitanje ,,Dokle?“. I uključuje bilbord sa istim sadržajem. Na žalost, adekvatnog odgovora od strane nadležnih još nema. Nema ni bilborda u gradu koji je bio uredno plaćen.

Opredjeljenje organizacije kojoj pripadam je da pokuša doprinijeti pronalaženju najboljih opcija i sa ekološke i sa ekonomske strane za izgradnju regionalnih sanitarnih deponija uz učešće javnosti u donošenju odluka i adekvatno prelazno rješenje. Da bi se to ostvarilo pokrenuli smo kampanju ,,Da živim u smeću, NEĆU!“ u kojoj ćemo koristiti poruku – apel ,,DOSTA!!!“.

Dosta sa nepoštovanjem Ustava Crne Gore i kršenjem usvojenih zakona, dosta za ugrožavanjem prava na život u zdravoj životnoj sredini i sa nepoštovanjem Arhuske konvencije, dosta sa jednostranom komunikacijom i dvostrukim aršinima, dosta sa nesankcionisanjem prekršioca zakona i sa praznom pričom…