,,Mi ne naslijeđujemo Zemlju od naših predaka, mi je posuđujemo od naših potomaka.”
(Indijanska poslovica)
Poruka ,,Uzimajmo koliko nam je potrebno“ koja se našla na prazničnoj čestitci Uprave za šume realan je odraz odnosa većine nadležnih institucija, a i građana, prema održivom razvoju.
Vjerujem da je kod autora ovog slogana postojala dobra namjera i siguran sam da malo ko očekuje da nevladin sektor analizira i marketinške poteze, ali kako mi javni angažman shvatamo veoma ozbiljno, pogotovo kod stvari kao što je održivi razvoj, u obavezi smo podsjećati na značenje ovog pojma sve dok najvećem broju građana, ili bar većini donosioca odluka, ne postane jasno o čemu se zapravo radi.
Pokušaću da održivi razvoj objasnim analizom, po meni, sporne poruke. Prvo što mi je zasmetalo jeste korišćenje riječi potrebno. Evo i zašto. Sem što se na potrebe gleda veoma različito i sa drugačijih pozicija, iz prakse vidimo da se po nepisanom pravilu prirodni resursi zloupotrebljavaju, ukoliko nijesu pod strogom kontrolom javnosti. Na primjer, potrebe koncesionara se u velikoj mjeri razlikuju od onoga koliko priroda može da istrpi bez štetnih posledica. Dokaz za to su pomjerena riječna korita i devastirane šume na velikom broju lokacija u ekološkoj državi. Čak i na teritoriji koja je pod zakonskom zaštitom. Negdje i međunarodnom. Drugi primjer su potrebe vlasnika bivših industrijskih giganata koji se nimalo ne podudaraju sa interesima životne sredine, većine građana, zaposlenih… Moglo bi se reći ni sa potrebama države čiji su gosti. Dokazi za to zagađena životna sredina, radnici u jamama, na trgovima, u bolnicama, bez posla… Odgovorni van dometa. Nadležni taoci sopstvenih odluka. Sledeći primjer, potrebe samih građana su veoma različite. Jednima je prioritet održavanje statusa, pa najveći dio zarada ode na gorivo, dopune za mobilne, garderobu, izlaske, dočeke…Druge opterećuju rate za kredite, pa kada (i ako!?) prebrinu tu brigu, jedino o čemu razmišljaju jeste zašto im je sve to trebalo? Treće da li je vakcina protiv svinjskog gripa potreba ili prevara? A neki razmišljaju o tome kako će sjutra prehraniti porodicu? I poslednji primjer za ovaj tekst, potrebe prirode koje su godinama, decenijama, čak i vjekovima, bile zapostavljene, i uzimane ,,zdravo za gotovo“ u velikoj mjeri se razlikuju od ponašanja većine čovječanstva prema njoj. Dokaz za to su klimatske promjene. Iako postoji i teorija da ljudski faktor nema velikog uticaja na to, nije mi logično da bekrompromisno zagađivanje ne ostavlja posledice na sav živi svijet.
Nadam se da ova analiza nije besmislena, da nijesam jedini koji prepoznaje mogućnost zloupotrebe riječi potrebno u konteksu raspolaganja prirodnim resursima i da ćete navedene primjere dopuniti sopstvenim komentarima.
A sada nešto o uzimanju. Asocijacija koja mi se ,,javila“ na davanje mogućnosti nekontrolisanog korišćenja, jeste izreka koja se u našem narodu upotrebljava prilikom šale, a glasi ,,Uzeli smo mu/joj dušu“. Prihvatiću da je to posledica profesionalne deformacije, ali realnost na ovim prostorima, na žalost, ne daje mnogo razloga za povjerenje. Bahat odnos prema vazduhu, vodama i tlu, svojevrstan su atak na dušu prirode, a ona se, kako Berđajev reče ,,sveti čovjeku umirući“. Ubjeđen sam da je, bar što se tiče održivog razvoja, suština u ostavljanju. U tome da se pored sopstvenih vodi računa i o interesima budućih generacija, a samim tim i prirode.
Zaključio bih da je prva i osnovna stvar u ovoj priči naučiti razmišljati na održiv način, nikako reagovati impulsivno, neodmjereno. Kako smo do sada planirali svjedoče brojni slučajevi, poput urbanističkog monstruma – Doma revolucije u Nikšiću, koji bi trebalo da opominjuće djeluju na cjelokupno društvo.
Dolazak premijera Đukanovića na čelo Nacionalnog Savjeta za održivi razvoj mogao bi konačno pokazati stvarnu želju vlasti za ostvarenjem ovog pravca. Ili će Nacionalna strategija održivog razvoja biti prilagođena savremenim trendovima ili će ekološka država postati neostvarena teorija. Naravno, postoji mogućnost i da proročanstvo Maja i 2012. godina donesu drugačiji scenario.
Nama, koji vjerujemo u održivi razvoj, ostaje da građanima ukazujemo na mogućnost aktivnog učešća u donošenju odluka, procjeni uticaja na životnu sredinu, pravima na pristup informacijama, izbora i da se nadamo da će zvanična Crna Gora uspjeti da prepozna značaj korišćenja prirodnih resursa uz minimalni uticaj na životnu sredinu.
Što se tiče poruke Uprave za šume, uz želju da u 2010. budu institucija za primjer, po meni, adekvatan tekst bi bio :,,Koristimo čuvajući prirodu“. Vi procjenite da li je to održiv moto.
Pisanje niz vjetar 