OGLEDALO NIKŠIĆKO

,,Grad bez ljubavi, sumrak ideja, loše vibracije u mojoj glavi,

Dolje na ulici koraci u tami, mozgovne vijuge šeću svoje pse…“

Branimir Džoni Štulić

I

Postoji izreka da su ulice lice grada.

Nikšićke ulice, ovih dana zatrpane smećem i više nego obično, zbog štrajka radnika JKP, ukazuju na bezličje najprostranije opštine u prvoj ekološkoj državi. I na to koliko se cijene ljudi koji su zaduženi za zdravlje grada, njihov rad i njihov doprinos.

Veliki broj građana, uključujući i moju malenkost, redovnim plaćanjem komunalnih usluga, u praksi pokazuje da shvata značaj ovog plemenitog zanimanja, ali mali broj nas je spremno dati doprinos i kroz lični angažman, što se vidi po odzivu na trenutno aktuelne akcije čišćenja. Još manji je broj građana koji su spremni da iskoriste svoja zakonska prava i da traže informaciju o uzroku sadašnjeg alarmantnog stanja. Neznatan je broj onih koji javno govore o naraslim problemima. O onima koji su ih prouzrokovali, ili preciznije koji su ih trebali spriječiti, gotovo ni jedne riječi. O pravima korisnika usluga ni slova.

Sve su to razlozi zbog kojih je lice Nikšića neprijatno za pogled, toliko da je neophodno uraditi detaljan dermatološki tretman. Stanje u kom su nikšićke ulice i trotoari zaslužuje da se podvede pod kategoriju ,,Hitno“.

II

Druga izreka opet kaže da su vode vene grada.

Nikšićke rijeke i jezera, te podzemne vode, nešto su najvrijednije što imamo na raspolaganju. Na žalost, ogromne količine različitih vrsta otpada, neplanska eksploatacija pijeska, neprečišćene otpadne vode, uništavanje viška naoružanja, neki su od razloga zbog kojih je njihovo stanje danas veoma ugroženo. Kao neko ko je često na terenu, mogu slobodno reći da vene Nikšića imaju visok stepen zakrčenja. I da je hitno potrebno uraditi njihovu kateterizaciju.

III

U trećoj izreci se tvrdi da su zelene površine pluća grada.

I ovdje Nikšić, uostalom kao i većina naših gradova, ima bahat odnos prema svom zdravlju.  Značajan broj stabala je posječen zbog izgradnje novih objekata, još je više oboljelih i ugroženih. Nerijektko zelene površine, ili ono što je od njih ostalo, služe kao mjesta za parking. U strogom centru grada, u Karađorđevoj ulici, koja iako prepuna ugostiteljskih i trgovačkih objekata, nema ni jedan kontejner, kese za smeće se odlažu uz prorijeđena stabla, okružena nagomilanim betonskim stubićima, po kojima, na žalost, Nikšić zadnjih godina postaje prepoznatljiv. I sve to uz prećutno odobravanje nadležnih organa.

Da nastavim sa medicinskim izrazima, može se reći da su oba plućna krila grada napadnuta kancerogenim ćelijama i da je neophodno spriječiti dalje širenje. Mora se hitno utvrditi da li je riječ o malignim ili benignim i početi sa adekvatnom terapijom. Inače umjesto u uređenim zelenim zonama moraćemo naučiti da uživamo u polomljenim stubićima. Doduše zelenim.

IV

Ne znam da li postoji izreka da su građani srce grada?

Ako ne postoji, svakako bi je trebalo uvesti u upotrebu.

Po građanima se prosuđuje i koliko je ,,srčan“ grad. A Nikšić je važio za takav.

Logično bi bilo da su lokalni parlament i organi lokalne samouprave oči grada. A oči su ogledalo duše.

Bojim se da bi mnogi donosioci odluka pogledavši lice grada u ogledalu, poželjeli da ga razbiju. Možda bojazan od 7 godina nesreće sprečava takvu reakciju. To je ipak nešto manje od 2 mandata. Naročito ako niko ne postavi pitanje ,,Đe će ti duša?“

To pitanje bi se moralo postaviti zločincu koji je oderao psa i bacio ga na ulicu u blizini osnovne škole. Kao i mnoga druga. Ali za ta pitanja bi morao biti odgovoran osnovni tužilac.

Kako se godinama prolongira rešavanje najvećih ekoloških problema, priče o izgradnji prečišćača gradskih otpadnih voda, sistema za predtretman otpadnih voda u Pivari, sistema za otprašivanje gasova u Željezari, regionalne deponije za čvrsti otpad, završetku Doma revolucije, poprimaju satiričnu dimenziju.

Neophodno je suočiti se sa stvarnim stanjem i urgentno promjeniti dosadašnji odnos prema gradu, ukoliko se zaista želi njegov oporavak.  Tu bi se morao pokazati karakter i snaga volje, osobine po kojima smo nekada bili prepoznatljivi. Ne smije se više žmuriti na jedno oko pred problemima. Bez obzira na koje.

Ili da zaboravimo ustavno opredjeljenje ekološke države i zapjevamo ,,Predaj se srce izgubili smo boj, nikada više ti ne pričaj o njoj…“

Jedno je sigurno. Odgovornost je na svima nama.

HITNO OČISTIMO NIKŠIĆ.