POTAPANJE

Čini se da dobra stara provjerena taktika ,,Ubaci buvu” i u slučaju razmatranja plana EVENTUALNE izgradnje 4 brane na Morači, daje rezultate. Tako, umjesto da se bavimo svakodnevnim preživljavanjem, gdje su sa apekta zaštite životne sredine  još uvijek neriješeni problemi otpadnih gradskih i industrijskih voda, aerozagađenja od strane industrijskih zagađivača i starih automobila, devastiranja prostora, divljih deponija, uništavanja biodiverziteta, rasipanja energije, implementacije zakona iz ove oblasti, mi ovih dana slušamo različite razloge za i protiv realizacije plana eventualne izgradnje 4 brane na Morači, koji datira iz 1970-tih godina. Iz prošlog vijeka.

Ne želeći da komentarišem mogućnost da, u oblasti korišćenja hidropotencijala, nauka u međuvremenu nije značajnije napredovala, te da, što se tehničkih rešenja tiče, nema primjenjivih inovacija, činjenicu da proizvedena struja neće biti naša, niti da dalje upozoravam na trajne posledice po biodiverzitet, ili da sumnjam u održivost plana u  dijelu turističke valorizacije vještačkih akumulacija, gdje će, po angažovanim stručnjacima,  eventualnom izgradnojm brana procvjetati turizam, toliko da će mještani i oni koji odluče da se tu nasele (!?), umjesto molitve u manastiru Morača, ići da se zahvaljuju Vladi Crne Gore, u blizini betonskih pregrada od nekoliko desetina metara visine, razvijajući tako vjerski turizam, čudom čuditi što visoki funcioneri Vlade javno govore kako je trebalo potopiti Taru, nepoštujući tako sopstvenu odluku, baviću se transparentnošću dosadašnjeg procesa i građanskim pravima, kako ne bih rizikovao da plaćene PR lobističke kuće, preko samoprozvanih i izmanipulisanih eksperata za ekologiju i održivi razvoj, dovode moju kompetentnost u pitanje i na taj način skrenu pažnju sa one suštinske stvari u cijeloj priči – prihvatljivom načinu korišćenja obnovljive energije.

Ekološki aktivizam podrazumijeva alarmiranje javnosti kada god za to ima potrebe i po nepisanom pravilu zahtijeva visok stepen građanske hrabrosti.

Upravo zato pokušaću da podsjećanjem na važnost jednog, po meni, kod nas nedovoljno razvijenog segmenta društva-instituciju zvanu GRAĐANIN, opomenem na neophodnost aktivnijeg uključivanja civilnog sektora u javnim procedurama.

Shodno Zakonu o slobodnom pristupu informacijama i Arhuskoj konvenciji, koju je parlament Crne Gore ratifikovao 2009. godine, građani imaju mogućnost dobijanja informacija, učešće u odlučivanju, kao i pravo na pravnu zaštitu u pitanjima životne sredine.

Drugim riječima svi imamo zakonom zagarantovana prava da pitamo i odlučujemo u konkretnom slučaju i o načinu korišćenja hidropotencijala. Ako nekome nije jasno zašto je to važno, pitaću da li dopuštamo nekom drugom da odlučuje o načinu korišćenja sopstvene imovine? Ovo je važno razlučiti jer su rijeke u vlasništvu svih nas, i upravo zato moramo imati odgovornost i za njihovu sudbinu.

Rijeka Morača ne pripada ništa više građanima Podgorice ili Kolašina, od nas iz Nikšića ili građana Plužina, ili bilo koje druge opštine u Crnoj Gori. Mi ne moramo biti eksperti da bi upravljali dobro svojom imovinom., ali svakako moramo biti dobro informisani i građanski odgovorni da pitamo što nam nije jasno ili da ukoliko imamo nekih sumnji ukažemo na to kako bi se izbjegle eventualne, a uvijek neželjene, komplikacije. Takođe i da kritikujemo ono što nije održivo i da donosiocima odluka pomognemo da donesu one koje će obezbijediti i čuvati interes budućih generacija.

I tu upravo dolazi do zamjene teza. Građani su neinformisani samo u slučajevima kada se želi izbjeći prevelika medijska pažnja i kada se želi realizovati nešto u što se dovoljno ne vjeruje.

A kada se ipak nađe neko ko ima dovoljno znanja da pokrene javnost, kao što su u ovom slučaju kolege iz Green home-a, i za to dobije podršku jedne relevantne svjetske organizacije kao što je Svjetski fond za zaštitu prirode – WWF, koja je jasno stavila do znanja da plan treba doraditi, odjednom sve vrvi od vodećih stručnjaka iz oblasti hidroelektrana, koji, ponekad i bez podrške insitucije kojoj pripadaju, edukuju javnost o različitim benefitima koje će građani Crne Gore imati od eventualne izgranje HE na rijeci Morači. Ono što je nevjerovatno jeste da ni takve ekspertske gromade ne uspjevaju običnom građaninu objasniti kakvu ćemo imati ekonomsku korist od eventualne realizacije ovog plana i kako je moguće da će to doprinijeti boljem upoznavanju biodiverziteta. Anketa koju je NVO Ozon spovela sa više ciljnih grupa, pokazuje da veliki broj građana zapravo ne zna kakve će ekonomske koristi imati od eventualne izgradnje brana na Morači, što zaista upozorava na nedovoljnu transparentnost procesa.

Nije transparentnost kada se u toku javne rasprave bavite prezentacijom plana, to je trebalo raditi mnogo ranije, kako bi zainteresovana javnost mogla adekvatno pratiti cijeli proces. Nije transparentnost kada materijal od više stotina stranica dobijete 10-tak dana uoči javne rasprave. Nije transparentnost kada se firma kojoj je plaćeno da uradi stratešku procjenu uticaja na životnu sredinu u toku procesa javne raspave bavi stvarima kao što je ubjeđivanje javnog mnjenja. Nije transparentnost kada se u javnosti kleveću ekološki aktivisti da su plaćeni po 10 evra da razvijaju transparentne i to prođe bez reagovanja javnog tužioca, i neograđivanja nadležnih od takvog komentara. O provjerama za pranje novca i terorizam neću ni da govorim. Suviše je subjektivno.

Transparentnost je kada se organizacijama civilnog društva omogući da učestvuju u procesu od početka razrade projektne ideje do odluke da li je treba realizovati. Transparentnost je kada se sa  građanima razgovara na način koji će razumjeti šta se želi postići i kakve su eventualne posledice od nedovoljno razrađenih situacija. Transparentnost je kada se ekološke nevladine organizacije počnu prihvatati kao dobronamjerni partner koji želi pomoći, a ne kao neko ko svuda gura nos. Transparentnost je i kada nezavisni mediji daju svoj doprinos prenoseći provjerene informacije. Transparentnost je kada snaga argumenata pobijedi.

POTOPITE CIJENU STRUJE A NE TERITORIJU CRNE GORE!!!

(Autor je ekološki aktivista)