4UM O SMEĆU

,,Sloboda za pojedinca ima istu vrijednost kao nezavisnost za državu“

Milovan Vukov Janković

Sa Made in Montenegro.Com

Nadam se da imam još istomišljenika za tvrdnju da je više manje u svim zemljama Zapadnog Balkana, kako se to danas kaže,  internet dijalog bez premca najveći oblik demokratije. Internet je samom pojavom donio miris budućnosti i nekih boljih vremena. Posebno u siromašnim zajednicama kojima je pružio dokaz da ponegdje ipak postoji ,,raj na Zemlji“. Drugim riječima onima koji nijesu vjerovali približio je benefite života u uređenim sredinama. Naravno i na žalost, postale su nam bliže i razne loše pojave.

Na svom početku internet je u zemljama regiona bio dostupan samo višim slojevima društva i u urbanim sredinama. Ipak kako je vrijeme odmicalo internet je postajao rasprostranjeniji i jeftiniji, a njegove mogućnosti sve veće. Čini se beskrajne. Crna Gora kao jedna od zemalja sa osjetnim rastom internet korisnika i na ovom polju pokazala je da su njeni građani opčinjeni novim tehnologijama. Kao što se uostalom dešavalo i kod mobilne telofonije. Siguran sam kada bi se uradilo istraživanje o broju internet naloga (e-mail, facebook, twiter, you tube, scribd, my space…) po glavi stanovnika da bi naša država bila na visokom mjestu. Možda čak i  ovdje na prvom.

Nego da pređem na stvar, da ne pomislite da ću opet o gasovima sa efektom staklene bašte ili elektromagnetnom zračenju, odnosno negativnim uticajima internet pretraživača i baznih stanica mobilnih operatera na zdravlje ljudi i životnu sredinu. Što je naravno neosporno.

Nasuprot, u ovom tekstu želim da odam priznanje značajnom broju foruma i blogova na kojima se i u ovom trenutku vodi veoma argumentovan i kvalitetan dijalog oko aktuelnih ekoloških problema u našoj ekološkoj državi. Želim javno da iskažem lično divljenje prema administratorima, forumašima i blogerima koji dokazuju da postoje građani koji su veoma informisani o novim naučnim dostignućima kada je zaštita životne sredine u pitanju. I koji misle o budućim generacijama. Naravno i na žalost i ovdje imamo pojave (i radne zadatke) koje nijesu vrijedne pomena.

Kako smo zbog potreba kampanje ,,Da živim u smeću, E NEĆU“ u prethodnom periodu sproveli istraživanje o interesovanju internet populacije za oblast upravljanja otpadom, koje je pokazalo da  postoji, ono što me je naročito fasciniralo jeste da se na forumima i blogovima ljudi toliko dobro upoznaju da i pored pseudonima kojima se služe i bez obzira što se nikada nijesu vidjeli ili što nemaju isto mišljenje oko svega,  ipak prije ili kasnije postaju prijateljski raspoloženi jedni prema drugima. I spremni su da priznaju ukoliko im argumentima dokažete da griješe.

To je upravo ono što treba prenijeti i u ,,živi“ javni dijalog. Drugim riječima dok građani ne shvate da su zbog svoje sadašnje zdravstvene i materijalne situacije i budućih generacija u obavezi učestvovati u donošenju odluka iz oblasti životne sredine i boriti se za svoja prava koja garantuju važeći zakoni, neće nastupiti bolja vremena. Niti će iko doći da riješi nagomilane i dugogodišnje ekološke probleme ili umjesto nas podnese prijave protiv onih koji ne rade svoj posao, a zašto ih usput rečeno, upravo mi i plaćamo. Nije građanska hrabrost pozvati ekološke nevladine organizacije i njihove aktiviste učiti šta treba raditi. Ili koga ne treba prozivati.

Građanska dužnost je zaštiti javni interes.

Sve dok tako ne bude građani će biti optuživani da su upravo oni krivci za sadašnje stanje i da je njihova (ne)ekološka svijest glavni uzročnik što oni koji treba da savjesno sprovedu zakone to ne rade. Ili što se ne mogu realizovati nacionalni i lokalni strateški i akcioni planovi na koje su potrošeni milioni nečijih ,,tuđih“ evra ili dolara.

Ovakva namjerna zamjena teza me zaista sve više pogađa. Ajde probajte da ne platite nekoliko računa za struju, vodu ili komunalne usluge, pa ćete vidjeti kako zakoni funkcionišu i kako će vam stići poziv za Sud. Ajde probajte da ne platite poreze i prireze kojima se pune državni i gradski budžet iz kojih se plaćaju oni koji treba da štite javni interes i sprovode zakone. Naravno ovo važi za ,,obične“ građane koji nijesu ,,važni“ politički aktivisti.

Nije jasno šta treba da rade građani. Da u slobodno vrijeme rade posao za koji plaćaju druge? One koji u svom radnom vremenu rade posao za neku treću stranu, čiji su interesi često u suprotnosti od javnog. Ili da iz svog džepa plaćaju i dodatna istraživanja kako bi se saznali podaci koji nijesu dostupni javnosti? Pa i ako sve to urade a zakoni se opet ne primjenjuju, šta onda? Da protestvuju pa da rizikuju da budu privođeni i procesuirani?  Ili da uzmu zakon u svoje ruke?

Ne, za početak je dovoljno da nam postane navika da ono što je prisutno na forumima prenesemo i u praksu. Šaljimo e-poruke na zvanične adrese nadležnih institucija i tražimo odgovore na pitanja koja nas zanimaju. Pa ako je potrebno i ako ne znamo nadležnost ponovimo to i više puta i na više adresa.

Tada ćemo vrlo brzo shvatiti da nije komplikovano poštovati proceduru i imati mogućnost direktne komunikacije sa onima koji treba da štite naš interes. A kada se potpuno oslobodimo predrasuda da nije pametno boriti se za svoja prava, sledeći korak će biti da tražimo da odgovorne poslove rade oni koji su sposobni da primjenjuju zakone.

Pa će onda i svo smeće završavati na pravim mjestima.