Životna sredina i demokratija, odnosno nivo njihove povezanosti i usklađenosti, nesporno utiču na stvaranje utiska o nekoj destinaciji.
Naime, usled tehnološke revolucije, naročito kada su komunikacione tehnologije u pitanju, i konstantnog rasta broja internet korisnika širom planete, fascinantno je saznanje da se ogroman procenat ljudi želi što bolje pripremiti i informisati prije nego što se odluči gdje će potrošiti zarađeni novac. Naravno, pričam o ljudima koji svoje prihode stiču na zakonit način.
Potpuno očekivano je da se prilikom tih ličnih istraživanja, ljudi zanimaju i za prirodne ljepote, infrastukturnu mrežu, ličnu bezbjednost…
Po meni, isto tako je normalno da se informišu i o političkim detaljima, odnosno ličnom kredibilitetu onih koji obavljaju najvažnije funkcije.
Dozvolićete da većina nas svoj odmor ne bi proveli na nekom mjestu gdje se svakodnevno mogu vidjeti demonstranti, sa sve transparentima i policijskom pratnjom, i gdje se socijalna nepravda osjeća i na ulici i unutar institucija.
Gdje je korupcija primjetna na svakom koraku, a kriminalci VIP ličnosti.
Gdje se međunarodno poznati utajivači poreza dočekuju kao ,,narodni heroji“, a državljanstvo daje odbjeglim diktatorima.
Gdje se onima koji ne žele prećutati neistine i nepravde, lijepi etiketa ,,neprijatelj države“.
Nadam se da ne griješim ukoliko ustvrdim da Crna Gora još uvijek ima veliku šansu da suštinski ostvari ustavno opredjeljenje i zasluži status ekološke države, i postane top destinacija za sve koji žele na malom prostoru doživjeti spokojne trenutke i uživati u ekosistemskoj harmoniji.
Ali da bi se to desilo životna sredina i demokratija moraju biti u samom vrhu prioriteta donosioca odluka.
A građanima mora biti dozvoljeno da suštinski učestvuju u donošenju odluka koje se tiču životne sredine, jer samo se tako štiti javni i interes generacija koje dolaze.
Upravo je tu i suština cijele priče. Ukoliko nešto želimo onda se i za to moramo izboriti.
Hoćemo li? Vrijeme je!