PRVI PREDSJEDNIK

U ovom još uvijek nejasnom ishodu predsjedničkih izbora u Crnoj Gori, ekološkoj državi sa izuzetno centralizovanim sistemom, što nije u skladu sa preporukama relevantnih međunarodnih insitucija, i definitivno izkarikiranim kriterijumima vrijednosti, što opet nije u duhu kulturnog nasleđa, kao po nekom nepisanom pravilu Nikšić je ispao najveći gubitnik.

Teritorijalno najveća opština u Crnoj Gori, koja je i najviše uništena u predugom  tranzicionom periodu, u kojem su upravo rođeni Nikšićani vodili glavnu riječ, ujedno je i najbolji primjer da je sazrelo vrijeme za drugačiji pristup prema građanima, naročito od strane onih koji se kandiduju za priliku da utiču na unapređenje kvaliteta životne sredine svih nas koji živimo na ovim prostorima.

Evo i zašto. Na prvim lokalnim izborima u Nikšiću, dotadašnja lokalna vlast je potpuno očekivano izgubila povjerenje građana, onda se na ponovljenim lokalnim izborima situacija opet potpuno očekivano promjenila, a sada, vjerujem neočekivano za rođene Nikšićane koji još uvijek vode glavnu riječ, njihovi bivši sugrađani nijesu dali podršku jednom od njih.

Ovdje bi bila i zanimljiva komparativna analiza između parlamentarnih i predsjedničkih izbora, gdje su Nikšićani očigledno vladajućoj koaliciji poslali jasan signal da ne prihvataju jeftin trik da su samo nesposobni pojedinci bili razlog propadanja nekad najljepše i opštine sa najvećim standardom u regionu, a da oni koji na ovom malom prostoru sve odlučuju nijesu bili svjesni njihovih (ne)djela.

Nikšićani već više od pola godine čekaju na novog Predsjednika koji bi preuzeo kormilo i pokušao da opštinu spasi od sudbine Titanika.

A prvi je trebao da ima Predsjednika…