U zemlji u kojoj su podjele uvijek bile izražen problem i odgovorno tvrdim, izazvale nesagledice posledice u socio-ekonomsko-ekološkom kontekstu, logično se nameće pitanje da li je realno očekivati da će oni koji su ih izazivali, često potpuno svjesno, pronaći mirni način za poboljšanje osnovnih životnih uslova.
Prošlogodišnji mirni građanski protesti, nastali kao odgovor na nove nepravedne namete, za mene su bili nešto što je obećavalo buđenje građanske svijesti i gdje sam šetajući okružen prijateljima I kolegama punio baterije i obnavljao motiv za dalju borbu protiv poremećenih kriterujuma vrijednosti i dalje kriminalizacije društva.
Na žalost, izborna trka, odnosno više njih, koje su obilježile prethodnih 9 mjeseci, učinile su da se podjele opet prodube, čime se donekle potrlo ono što su mirni građanski protesti izrodili a to je jedinstvo ljudi koji žele bolji život i kojima partijska ili bilo koja druga pripadnost nije u prvom planu.
Sve ovo pišem kako bih ukazao na postojanje dva ključna faktora koja mogu uticati na dinamiku i vjerovatnoću izlaska iz postojeće nepovoljne situacije u kojoj živi i radi ubjedljiva većina u Crnoj Gori. To su izražene podjele i mirno rješavanje problema.
Ne treba biti ekspert ili analitičar pa primjetiti da način na koji se krenulo povećanjem PDV-a iIi još većim opterećenjem ionako preopterećenih I prezaduženih poreskih obveznika (a i njihovih potomaka), više preteže na tasu izraženih podjela. Nepostojanje srednje klase, najbolji je dokaz za ovu tvrdnju.
Usudiću se prognozirati da bi kao kontrapojava mogli da se dese novi mirni građanski protesti, što bi uticalo da se tasovi na vagi života u ekološkoj Crnoj Gori, dovedu u približan položaj.
Glavni medijator i remedijacija društva su pravo rješenje.
Pisanje niz vjetar 