Već decenijama ekološku Crnu Goru prati i priča o 5 crnih tačaka koje su regionalno pravilno raspoređene, jer su zastupljeni i centralni, sjeverni i južni dio države.
Kombinat aluminijuma Podgorica, Željezara Nikšić, Termoelektrana Plevlja, Brodogradilište Bijela i Rudnik Šuplja stijena zahvaljući prljavim tehnologijama ,,zaslužni“ su za nesagledive posledice po kvalitet životne sredine i zdravlje ljudi.
Siguran sam kada bi se ekonomskim parametrima izrazilo koliko smo plaćali liječenje oboljenja za koje spomenute crne tačke nesporno snose makar dio odgovornosti, da ne prejudiciram da su dominantni uzročnik, riječ bi bilo o cifri od koje bi nas sve zaboljela glava. I par metara okolo.
O procjenama ekosistemske štete da ne pričam, tu bi se tek moglo projektovati i polemisati u nedogled. I da se opet sve ne sagleda.
Kada se počelo sa plaćanjem tuđih dugova i garancija, čime je bjelosvjetskim i domaćim tajkunima praktično dat signal o kakvoj se zapravo životnoj sredini radi, nekako sam se nadao da će veliki broj mislećih ljudi shvatiti da se jednom mora podvući crta pa i za one koji povlačenjem crta uspjevaju da održe vlast i koncentraciju sve ove decenije, bez obzira što nemaju konkretnih rezultata.
Na moju veliku žalost, opet se ubjedljiva većina opredjelila za ignorisanje problema, čime se suštinski ostavio prostor da se oni, koji će nadam se ipak jednom morati snositi odgovornost za sve decenije agonije i beskompromisnog satiranja ljudskih i prirodnih resursa, pregrupišu i primjene istu staru taktiku manipulacija javnosti i prebacanje krivice na žrtve.
Tada sam zapravo shvatio da su ustvari najopasnije crne tačke u našem pamćenju. One štete i životnoj sredini i zdravlju ljudi. Pa i budućim generacijama.
A njih je mnogo više od pet.
Pisanje niz vjetar 