Ako hoćemo da budemo pošteni priznaćemo da je u Crnoj Gori uvijek bilo nepisano pravilo etiketirati istaknute pojedince, naročito one koji se osmjele da budu protiv struktura vlasti, odnosno da vjeruju svojim očima umjesto tuđoj besjedi.
Naravno cilj je jasan, skrenuti pažnju javnosti sa suštine i prebaciti priču na lično, čime se otvara širok manevarski prostor i pruža prilika zlonamjenima da do krajnjih granica pokažu kreativnost u ljigavosti i primitivizmu. A neki i za to primaju platu. Iz budžeta naravno.
Takva taktika je prolazila vjekovima, a u velikoj mjeri, na našu veliku žalost, prolazi i dan danas.
Doduše koriste se i malo unaprijeđeni modeli, koji u zavisnosti od slučaja mogu podrazumjevati i primjenu fizičke sile. Tako sem retoričkih, neki pojedinci dobiju i vizuelne oznake. Najčešće modro plave boje.
Razumljivo je da će se od ovakvih modela oni koji vuku konce nerado odreći, naročito dok imaju rezultate kojima su zadovoljni. I one koji će obavljati takve poslove od ,,značaja“.
Međutim, isto tako se može očekivati da će sve više prljavštine izlaziti na vidjelo jer neki koji su sebe prepoznali kao utemeljivača nove Crne Gore i za vijek vijekova zaslužne, očigledno nijesu dobili ono što su očekivali. Možda im je i bilo obećano, možda i ne. Oni su očekivali da ih se sjete. I to ne samo na važne datume…
Bezbjedna životna sredina podrazumijeva mnogo stvari, pa i slobodu govora, mišljenja, okupljanja, protestvovanja…
U ovom momentu u XXI vijeku, to je i suština ekologije, jer ukoliko nam uskrate pravo na učešće u donošenju odluka koje se tiču životne sredine, onda sve ostalo nema svrhu.
Čovjek je misaono biće i ako ne razmišlja svojom glavom nije ništa do zombi koji hoda.
Etiketiram li ja ovo!?
Pisanje niz vjetar 