Manipalicija javnosti putem medija, naročito onih elektronskih, jedan je od dobro poznatih mehanizama koji se od stane centara moći koristi u specijalnim zadacima i obračunima sa neistomišljenicima. Neki bi još rekli i provjeren Udbaški model.
Nije to ništa tako nepoznato da bi sada morao mnogo elaborirati ovu tvrdnju, ali jeste, makar meni, uvijek odvratno u mjeri koju teško mogu izraziti riječima. Mimikom ili gestikulacijom možda. Ali slovima zaista je veliki izazov.
Ipak probaću, čisto da ne bude da nijesam pokušao. I da olakšam sebi.
Razlog mog poslednjeg razočarenja jeste prilog o obilježavanju ovogodišnjeg Dana ekoloških pokreta u Beranselu, koji je emitovan na nacionalnom javnom servisu, u glavnoj informativnoj emisiji i udarnom terminu, a koji je sadržao mnogo toga, samo ne istinu.
Nekako me možda to i ne bi toliko iziritiralo da nije bilo paralelno sa otvorenim ratom dvije grupe medija, od kojih je jedna ima i snažnu podršku državnih institucija, što dovoljno govori između ostalog i o ,,istim“ polaznim tačkama u tržišnoj utakmici.
Mnogo prljavštine i smeća izašlo je na vidjelo, ali ipak nedovoljno da se mjeri sa količinama opasnog otpada koje su nezakonito preko sedam godina odlagane na nelegalnoj deponiji Vasove vode.
Nego da se vratim na skandalozni prilog koji je uradio profesionalac, pogazivši tom prilikom sve principe i kodekse novinarske profesije i stavivši se tako otvoreno na jednu stranu. Naravno onu koja vrši vlast i koja je uzgred nesporno odgovorna za ekološku katastrofu i sistemsko nasilje nad stanovništvom Beransela.
Radost susreta domaćina i gostiju, koji su tog 17. novembra došli da daju podršku opravdanoj građanskog ekološkoj inicijativi čiji je cilj zaštita ustavnog poretka i neselektivna primjena važećih zakona, iskarikiran je do te mjere da se i zdravica dvije časne starine, od kojih je jedan 95-godišnji Đorđije Tomović već globalno poznat po gandijevskom načinu protesta, pokušala prikazati kao terevenka na otvorenom, iako su flaše ,,slučajno“ bile neotvorene.
Umjesto da trogodišnjica kontinuiranog građanskog aktivizma Beranselaca, koja se potpuno neplanirano poklopila sa važnim međunarodnim ekološkim datumom, bude povod da se čuju njihovi stavovi i ljudi koji su tog dana doputovali kako bi im dali podršku, po već ustaljenom scenariju kada je riječ o autoru, (ne)pomenutog priloga, što se može provjeriti u arhivi njegovog poslodavca, omogućeno je onima koji su dokazano radili nepravilnosti da po ko zna koji put plasiraju neistine i maliciozne neutemeljene optužbe.
Kako je tog dana to bila i jedina kamera na terenu, a naravno nije ispratila posjetu nelegalnoj deponiji u dijelu u kom se vidi da nije u cjelosti ograđena, akciju sađenja sadnica uzduž impovizovane ograde čime je simbolično započeta remedijacija lokacije Vasove vode, performans kojim su mještani sa zatvorskim kaznama poslali podršku otetim aktivistima Green Peace-a i tako se uključili u globalnu akciju, scenu kada su građanski aktivisti legli na poljanu ispred djeda Đoša i tako mu simbolično odali počast za pokazanu građansku hrabrost, shvatićete da je utoliko veća odgovornost onih koji su potpuno svjesno željeli prevariti javnost i na taj način pokušati degradirati i obesmisliti ono što se tamo zaista dešavalo.
To što se nije čula druga strana i recimo uzeta izjava od moje malenkosti, kao jednog od organizatora dešavanja, svakako je nesporan dokaz da je postojala zla namjera i unaprijed smišljen plan kako napraviti medijsku štetu onima koji su zapravo na strani istine.
Na veliku žalost onih koji su skovali taj pakleni plan, pozitivna kampanja ,,Sunce tebi, Sunce meni“ koja je pratila obilježavanje Dana ekoloških pokreta u Beranselu, bila je veoma dobro pripremljena i uglavnom zasnovana na društvenim mrežama i alternativnim medijima, čija moć još uvijek nema gornju granicu. Ni u gledanosti, ni u tiražu. Istina je mnogo brže došla do onih do kojih je trebalo, gotovo u realnom vremenu, i znatno prije nego što je emitovan snimak i njegov ,,prateći vokal“.
Ali određena šteta jeste učinjena.
Šteta koju zbog ovakvih trpe građani koji i finansiraju nacionalni javni servis, jeste još jedan vid poreza. Poreza za laž. I to bez treptanja.
Pitam se da li će doći trenutak da neko odgovara za manilulaciju javnosti i to u onim slučajevima u kojima je javni interes bio ugrožen?
Hoće li biti afera sličnih ,,Snimku“ u kojima ćemo otkriti ko su bili nalogodavci za namjenske priloge ili članke emitovane i objavljivane sa jasnim ciljem da se skrenu pažnja sa suštine?
U jedno sam siguran. Materijala veći ma dovoljno za izložbu. Naslov teksta mogao bi biti adekvatan i za taj događaj.
Pisanje niz vjetar 