Imajući u vidu geografske karaktersitike Crne Gore, nesumnjiv je potencijal, između ostalog i za zimski turizam. Neki bi stručnjaci rekli da je to i važan razvojni pravac. Naročito jer je do sada bio nedovoljno iskorišćen, što je za generacije koje dolaze možda i dobra stvar.
E sad, ono što je očigledno i što ni vladini ni nevladini turistički stručnjaci ne mogu sporiti, jeste problem u samom pristupu i izjednačavanju zimskog turizma sa snijegom, koji svakako jeste važan faktor, ali nikako jedini i nenadomjestiv.
Sigurno nijesam jedini koji je primjetio da naše turističke strategije i akcioni planovi, kao da ne prepoznaju mogućnosti ili opasnosti, da snijega ima previše, pa da sve bude blokirano, ili suprotno da ga ne bude u količinama koje su dovoljne za skijanje i druge slične sniježne sportove.
SWOT analiza koja je jedna od najpopularnijih i najefikasnijih metoda ,,mozganja“, gdje se otvoreno analiziraju i slabosti i snage, koje su unutrašnji faktor, te mogućnosti i opasnosti, kao spoljašnji, izgleda od naših ,,krojača“ javnih politika, naročito turističke, nije prepoznata kao bitna.
Ne, njihova strategija je namami Sneška Bijelića, Djeda Mraza, Božić Batu, uz njih naravno i idu i turisti inostrani i domaći, ugradi se u sve što se dešava, nekoga i ispali jer uvijek ima novih ovaca za šišanje. I naravno sve propratiti odgovarajucim statističkim podacima, koji kao da mogu objasniti razlog zbog čega se svake godine ponavlja ista priča.
A Snješka Bijelića, Djeda Mraza i Božić Batu niko ne šljivi. Pa oni ionako ne postoje. To su izmišljeni likovi. Inače bi itekako bili podvrgnuti provjerama, možda i osumnjičeni za korupciju i organizovani kriminal.
Zamislite samo kako bi to odjeknulo u medijima.
E moj Sneško…