Iako definicija kaže da su ljudi misaona bića, što bi vjerujem trebalo da bude dobro, gotovo svakodnevno ostajemo zaprepašćeni pred (ne)djelima pojedinaca ili grupa koji spadaju u vrstu Homo sapiens.
Nažalost ,svako od nas nije svjestan da smo recimo jedina vrsta koja ubija iz sebičnih pobuda, često i iz čistog zadovoljstva. Monstruozni masakr srna, zakonom zaštićene vrste, u području planina Golije samo je iznenadio one koji ne žele da vide i znaju, jer javna je tajna da je recimo srnetina na meniju mnogih elitnih ugostiteljskih objekata. Ima indicija da u njoj najviše uživaju pripadnici diplomatskog hora, sa pratećim orkestrom za svadbe i sahrane.
Takođe, ne postoji ni jedna druga vrsta na našoj plavoj planeti koja stvara i nekontrolisano odbacuje otpad, često zagađujući i mjesta od životnog značaja, poput vodoizvorišta čineći tako nemjerljivu štetu i sebi, ali i budućim generacijama.
Takva vrsta samodestrukcije jednostavno je neobjašnjiva, ali i nespojiva sa misaonim bićem.
Onda nekako ne može biti čudno ni to što recimo tokom Novogodišnjih i Božićnih praznika, šumski kompleksi budu devastirani pod izgovorom očuvanja tradicije. To što je, po nekim pretpostavkama za prethodnih nešto više od 20 godina nelegalno posječeno preko 500.000 mladica jelki i cera, pritom ne vodeći računa o važnosti šuma za kvalitet vazduha, već isključivo o privatnom trenutnom interesu, samo potvrđuje da radimo sve što je moguće da sami sebe uništimo kao vrstu.
Nekad imam osjećaj da smo kao vrsta već davno dosegli zenit u dobrom, te da sada traje period u kom zlo dolazi do izražaja.
Period tranzicije do totalnog uništenja!
Bio bih optimističan da mi može biti, ali moram poslušati razum.
Možda nas NATO spasi i odbrani od sebe samih? Ili izbori?
Hleba i igara…
Pisanje niz vjetar 