UDBAnalije

Mislim da je svima već poznat metod ubacivanja ,,svojih” ljudi u ,,protivničke” redove, sa namjerom izazivanja incidenata, na osnovu čega se otvara mogućnost za represivne mjere prema onima kojima se zalijepi etiketa ,,krivaca”.

Često se to radilo, a sve su prilike i dalje radi, tokom građanskih okupljanja koja bi trebala po prirodi stvari biti mirnog karaktera i zapravo, ma koliko nekom bilo čudno, djelovati podsticajno upravo na donosioce odluka na najvećem nivou, koji iz nekog razloga nijesu prepoznali ili su podcijenili važnost određenih društvenih problema.

Naravno, obično ovakvu taktiku primjenjuje onaj ko predstavlja državu, jer samo takve strukture mogu sebi dati legitimno pravo da silom uspostave kontrolu i obračunaju se sa neistomišljenicima. Mada iz ličnog iskustva znam da ne treba generalizovati i da mnogo ljudi misli isto, ali u sebi.

E sad, u društvima koje previse vremena provedu u tranziciji po pravilu postoji izražen jaz između elite i običnih građana.

Jaz i sukob nijesu sinonimi, pa ako neko želi da na javnom prostoru izrazi nezadovoljstvo stanjem u nekoj oblasti ili društvu uopšte, svakako ne znači da će rušiti i uništavati državnu ili privatnu svojinu.

Ali ono što je zajedničko i za izazivanje jaza i sukoba, jeste da to može učiniti jedna strana, obično ona jača i bogatija.

Ne znam ni jednu osobu sa kojom sam šetao na mirnim protestima, a šetao sam sa mnogo njih od 1996-te i studentskih u Beogradu do proslogodišnjih građanskih u Podgorici, da je predložila lomljenje nekog izloga ili obračun sa policijom.

Nasuprot tome znam ih dosta koji imaju hrabrosti za gandijevski način borbe. Recimo cijelo Beranselo.

Ljudi sa imenom i prezimenom zbog mirnog protesta bivaju prosesuirani, a oni koji uništavaju ostaju NN lica…