Inspirisan duhom karnevala i praznika mimoze, koji su prethodnih nekoliko dana obradovali građane Kotora i Herceg Novog, zamišljam kako bi se slična tradicija mogla uspostaviti i u kontinentalnim djelovima, narocito onim na sjeveru Crne Gore.
To bi nesumnjivo poboljšalo i njihovu turističku ponudu, ali i makar na dan dva vratilo one koji su zbog loših uslova otišli trbuhom za kruhom.
Vratiti se zavičaju nešto je što većina prižekljuje, svjesno ili nesvjesno, a siguran sam da bi znanja i vještine, te iskustvo drugih sredina, kojima raspolaže ,,dijaspora“ dali pečat takvim dešavanjima i podsticali kreativnost onih koji su ostali vjerni rodnoj grudi.
Jedan resurs, kako ga vole prikazati u poslednje vrijeme oni koji donose odluke, a kojim je bogat naš svaki region svakako jeste i otpad. Ili narodski rečeno smeće.
Taj resurs naročito je prisutan u još jednom prirodnom bogatstvu po kom je specifičan naš sjeverni region, a to su rijeke. Smeće je prisutno i u jezerima i moru, izvorištima, ali nekako je u riječnim koritima ovih dana naročito vidljivo.
Pošto postaje očigledno da kada je oblast upravljanja otpadom u pitanju Vlada priča jedno, lokalne uprave rade drugo, troše se sredstva na neodrživu projektnu dokumentaciju i planove, došao sam na ideju da se umjesto ozbiljnim analizama ubuće borimo satirom. Možda bude učinkovitije?
Zato predlažem da se od otpada prikupljenog u riječnim koritima, ako bude takvih akcija i onih koji će raditi taj čini se Sizifov posao, napravi dežurni krivac po imenu Smećko Riječić i bez suđenja spali na lomači.
Tako će se zaboraviti bačene pare, prevaziđena rješenja, a možda to bude i u sledećem izvještaju o napretku EU!?
Nego bolje da prestanem davati mašti na volju, mogu me otpužiti da lobiram za spalionice…
Pisanje niz vjetar 