Jedan od najemotivnijih trenutaka u mojoj dosadašnjoj karijeri bila je protestna šetnje glavnim beranskim ulicama sa mještanima Beransela, neposredno posle njihovog bespotrebnog privođenja, kada su, revoltirani sistemskih nasiljem koji je godinama nad njima vršila odlazeća lokalna uprava sa pomagačima iz Vlade i Uprave policije, uzvikivali ,,Smećari, smećari“.
U tom trenutku pun utisaka, jer sam sa mojim prijateljem i saborcem Gojkom Cimbaljevićem jedini ostao nepriveden, nijesam bio načisto da li ovi hrabri časni ljudi tako karakterišu sebe zbog svega što im se dešava ili se skadnira lokalnoj upravi? Ili možda i ravnodušnim sugrađanima kakvih je u tom momentu nažalost bilo najviše?
Aktuelna situacija u Beranama, koje je opet zatrpano smećem, a sve zbog bahatosti onih čija je politika upravljanja gradom završila na smetlištu istorije i koji će ako ikad bude pravde morati odgovarati za sve posledice koje su prouzrokovali nesavjesnim radom i po zdravlje ljudi i po životnu sredinu, daje nedvosmislen i precizan odgovor na moju pomenutu dilemu.
Sad je već svakom jasno ko je zaslužio tu titulu. I ko će biti upamćen po smeću i prljavštini trovanju i fizičkom i duhovnom.
Jedino što još uvijek nije jasno gdje nestadoše obećana sredstva za transport i deponovanje u iznosu od 600. 000 eura. Pojela maca možda. Ili se pojelo tokom izborne kampanje?
Nemoralno je i nečasno, ostaviti toliko smeće za sobom posle 8 godina vršenja vlasti, raspolaganja sredstvima i funkcijama…
Nova lokalna uprava opštine Berane mora imati punu podršku i Vlade, ali i međunarodnih institucija, kako bi što prije uspostavila pravilan sistem upravljanja otpadom, ali i rješila naslijeđeni problem.
Veliki izazov, ali i prilika.