Životna sredina zemalja Zapadnog Balkana mora se posmatrati u kontekstu zajedničkog interesa, jer samo kroz regionalno planiranje i viziju moguće je na najbolji način pravilno koristiti i valorizovati postojeće prirodne resurse, pritom vodeći brigu i o budućim generacijama.
Burni događaji u poslednje dvije decenije XX vijeka, ostavili su trajne posledice na ljude i životnu sredinu na ovim prostorima, što bi trebalo poslužiti kao vječita opomena, ali i biti jak motiv za unapređenje postojećeg stanja.
Prirodni potencijali koje je moguće iskoristiti, a tu naročito prepoznajemo obnovljive izvore energije i rudna bogatstva, moraju se sa nivoa donosioca odluka posmatrati mnogo kompleksnije, uz poštovanje prava zainteresovane javnosti da suštinski učestvuje u procesu donošenja odluka koje se tiču životne sredine.
Imajući u vidu integracijske procese, prije svega ulazak u Evropsku Uniju (EU), koje su neke od zemalja uspješno završile, a većina uradila značajan dio obaveza, jasno je da se upravo regionalnom povezanošću i konkretnom saradnjom može uticati i na bolje pozicioniranje na međunarodnom nivou, što je od naročite važnosti u dijelu budućeg razvoja i kvaliteta života na ovim prostorima.
Isto tako ukoliko se bude gledao samo pojedinačni interes zemalja u regionu, ili tačnije određenih interesnih grupa bliskih donosiocima odluka, što je do sada bilo izraženo pri neodrživom planiranju hidroenergetskih objekata, vrlo je moguće da se izazovu nesagledive i nepopravljive štete i u ekološkom i u ekonomskom smislu.
Kao i mnogo puta do sada, pred zemljama Zapadnog Balkana je veliki izazov, a tu ne mislim samo na klimatske promjene. Ako ćemo da budemo potpuno realni, sami smo sebi uvijek bili najveća prepreka.
Pisanje niz vjetar 