Kada smo 16. septembra 2006. godine na Međunarodni dan ozonskog omotača nas petorica osnovali Udruženje građana ,,Ozon“ Nikšić imao sam kao inicijator samo jednu viziju – nezagađen vazduh u svom rodnom gradu.
Teško možete zamisliti sa kakvim sam se komentarima susretao te sada davne referendumske godine. Od onih da me neko plaća da zatvorim Željezaru, do potpuno drugačijih a tiču se psihičkog stanja.
Malo karikiram, ali zaista sem porodice i par prijatelja, većina je mislila da sam pronašao neki model da brzo dođem do novca. To valjda zbog ,,dobrog“ imidža NVO lidera koji su tih godina ulagali u privatne poslove, kupovali nekretnine, skupe automobile, ljetovali i zimovali po mondenskim mjestima.
Ali nekako velikim odricanjem i trudom uspjeli smo učiniti da ,,Ozon“ postane prepoznatljiv po nečemu što je i suština ekološkog aktivizma – podršci građanskim inicijativama i iniciranju argumentovanog javnog dijaloga sa donosiocima odluka.
Dijelili smo i dobro i zlo sa ljudima koje smo podržavali, ulažući mnogo truda i vremena da im budemo tu u svakom momentu, prevazilazeći sujetu, nekada i potpuno zlonamjerne kritike i provokacije, ne tražeći niti očekujući zahvalnost i priznanja.
Isto tako sa nadležnim institucijama insistirali smo na otvorenom odnosu, ne kritikujući bez argumentacije ili sa lošom namjerom.
Volim da mislim da je to razlog zbog koga smo do sada ostvarili saradnju sa preko 150 institucija iz zemlje i inostranstva i uključili preko 15.000 građana u svoje aktivnovnosti.
Nijesmo organizovali ni prve, najveće ili najmasovnije akcije. Ali jesmo značajan broj njih. Na isto tako značajnom broju lokacija, opština, zemalja…
U skladu sa motom ,,Svaka akcija se računa!“ namjeravamo nastaviti sa istom praksom.
Pridružite nam se.