VODA

Siguran sam da većina populacije bez obzira na sve razlike, podjednako shvata životnu važnost vode.

Teško bi mi bilo da pomislim da je drugačije. Mislim, nije logično da se to može drugačije posmatrati.

Većina zna i da je voda obnovljivi resurs. E tu već počinje problem. Shvatanje pojma obnovljivo definitifno nije isti kod svih.

Čini mi se da je dominantija grupacija koja smatra da nešto što je obnovljivo treba besomučno i nekontrolisano eksploatisati, pritom ne vodeći računa o posledicima i budućnosti.

Da je tako svjedoči stanje vodotoka u Crnoj Gori, koji su usled višedecenijskog pogrešnog upravljanja u značajnoj mjeri ugroženi, kao i živi svijet u njima. Mada kada nešto razmislim, upravljanja zapravo i nije bilo. To je više anarhija.

Nekonrolisana eksploatacija riječnog materijala, ispuštanje otpadnih voda, odlaganje razičitih vrsta otpada, poribljavanje alohtonim vrstama, krivolov, izmještanje riječnih  korita, sve su to razlozi zbog kojih danas imamo alarmatnu situaciju na terenu.

Ono što je najzabrinjavajuće zapravo jeste inertnost nadležnih institucija koje kao da čekaju da se rijeke same izbore za svim kriminalnim i nezakonitim aktivnostima koje ih ugrožavaju. Pa jesu li obnovljivi izvori ili ne?

Donosioci odluka izgleda više brinu o obnovljivim izborima, koji se ipak neće desiti kada je Podgorica u pitanju.

Nego da se vratim na vode. Najnoviji skandal tiče se poptuno nezakonitog poribljavanja alohtonim vrstama koje će nesporno ugroziti autohtone vrste i poremetiti njihovu reprodukciju, čime se nanosi nesaglediva ekološka i ekonomska šteta društvu u cijelini.

Više je nego očigledno da postoji prostor da se ispitaju elementi korupcije i kriminalnog udruživanja. Praktično bode oči.

Ali u besudnoj zemlji, sve po starom.