PREMIJEROVI S(V)ATOVI

Poznato je da Premijer voli skupe časovnike.

Što je i negdje logično ako se vodimo onom izrekom vrijeme je novac.

Njegovo vrijeme, ili bolje reći era, vladanja svakako će ostati upamćena po bogaćenju. Neki bi dodali i bezobzirnom.

Svaki otkucaj sata tokom (pre)dugog trancizicionog perioda donosio je veliki novac određenim grupama bliskim vlastima. Neki, kao svjedoci saradnici italijanskog tužilaštva, tvrde i onima na najodgovornijim funkcijama. Pa i Premijeru.

Možda otuda i ljubav prema satovima? Neki psiholozi analitičari bi vjerujem mogli o tome. Ako ima zainteresovanih?

Moje interesovanje je druge prirode.

Riječ je o premijerskim satima koji su učinili da crnogorski parlament dobije neku drugu, rekao bih mnogo interesantniju vremensku dimenziju. I to ne samo tokom boravka Premijera u Parlamentu. Povećane tenzije su se osjećale i uoči njegovog dolaska, kao i po njegovom odlasku. Makar je to moj lični utisak.

Bilo je tu svega, od čuvenog podizanja obrve, sakrazma i cinizma, nadgornjavanja, preko pogrdnih naziva, uvreda, pa sve do poziva na fizički obračun. Neki kažu da je na holu Parlamenta bilo i više od toga. Mada postoje i zvanični demanti.

Mora se odati Premijeru priznanje zbog činjenice da nikog u Parlamentu ne ostavlja ravnodušnim. Ni one svoje. A ni one malo manje ili makar malčice njegove. Jer ipak svi oni zajedno, takvi kakvi jesu, u kompletu daju mu legitimitet za sve što je (u)radio u prethodnih šest i aktuelnom sedmom mandatu.

Nekako mi tih dana kada Premijer ima svoj dan, poslanici i poslanice podsjećaju na dežurne svatove.

Svi su sa mladine strane, ali vijećaju oko toga kome i kada (pro)dati prelijepu nevjestu Crnu Goru.

EU bez NATO, EU i NATO, Majka Rusija, Kina…?

Premijer ima dovoljno satova da mu ne bude dosadno.