ŠPIJUNI I ŠERVUD

Nadam se da vam je naslov privukao pažnju. Ma siguran sam da jeste. U Besudnoj je praktično nemoguće da riječ ,,špijun” prođe nezapaženo. Tako je uvijek bilo i bojim se da će se tako nastaviti i u sigurnoj nam budućnosti. Još kad je u naslovu. Evo vidite da sam u pravu i Vi ste se upecali.

Sada kada sam privukao vašu pažnju, potrudiću se da i nastavak teksta bude dovoljno zanimljiv. Mada sam siguran da to neće biti lako. Naročito jer ovo baš i nije tekst o špijunima.

Nije ni o Robinu Hudu, iako je Šervudskoj šumi upravo on donio svjetsku slavu. Ali shvatićete već o čemu je. Meni se čini da sam ja shvatio. Samo mi je bilo teško da prihvatim neke istine.

Kada god imam slobodnog vremena, što je na moju žalost sve rjeđe, trudim se da pročitam neko književno djelo ili odgledam neki dokumentarni ili igrani film. Nijesam neko ko voli čitaonice, pozorište ili bioskope. Na moju štetu, siguran sam. To volim da radim u izolaciji i tišini. Sem što se privremeno rasteretim od posla i drugih obaveza, nakon toga gotovo uvijek dobijem i neku inspiraciju ili ideju. Obično iskoristim zanimljive citate, kao uvod u razradu neke problematike koja me zainteresuje, što već znaju oni koji prate moj pisani rad.

Ovog puta me podstakao jedan film, u kom glavni junak, mlada policijska nada, nakon brutalnog razbijanja demonstracija pristalica Nelsona Mendele, na kojima su ubijani ljudi, sa potpunim pravom okupljeni, spoznaje nepravde aparhejda i okreće leđa tom okrutnom sistemu u koji više nije mogao da vjeruje. Taj mladi policajac, iz ugledne porodice, počinje da pljačka banke širom Južnoafričke Republike i dijeli oteti novac sirotinji. Eto je veza sa Robinom Hudom i Šervudom, pomislićete garant. E ponovo nije.

Mene je radnja filma odvela prvo u maštanje, pa onda bacila u duboko razmišljanje. Opet sam proživljavao haos 24. oktobra prošle godine. Osjetio suzavac i plikavac. Sa nevjericom posmatrao kolonu policijskih i vatrogasnih vozila koja pod rotacijom i velikom brzinom prolaze kroz uplašeni narod. Tražio pogledom prijatelje sa kojima sam bio. Jeste, pogodili ste o čemu se radi.

Radi se o nama. O ekološkoj Crnoj Gori, a ne bivšoj robovlasničkoj Južnoafričkoj Republici. Riječ je o sistemu koji je u XXI vijeku doveo do toga da mirni građanski protest postane nešto što je ličilo na anarhiju. Gdje su ugroženi nevini životi, sa pravom okupljenih razočaranih građana. Ako i ovdje vidite vezu sa aparhejdom, za mene ste potpuno u pravu.

Idemo dalje. Zamislio sam se oko, čini mi se, logičnog pitanja da li u onoj grupi policajaca koji su u Podgorici tog 24. oktobra razbijali demonstracije koristeći silu, doziranu ili prekomjernu, postoji neko sličan junaku iz filma urađenog po istinim događajima u Južnoafričkoj Republici?

Da li je tamo postojao neko kome se zgadilo da bije građane koji su tražili samo ono na što imaju pravo? I to ne po rođenju, kao neki, već po Ustavu, mnogobrojnim međunarodnim deklaracijama i ugovorima i domaćim zakonima. Jeli tamo bilo nekog ko je prepoznao da sistem treba zaštiti od onih koji ga izvrgavaju ruglu i koji mu prave žive rane, a ne od golorukih građana, od kojih je velika većina bukvalno na ivici egzistencije?

Nekako taman kad počeh da se pribojavam odgovora, na pamet mi pade sada već bivši Ministar unutrašnjih poslova. Prepoznah niz potencijalnih sličnosti sa junakom filma. Za političke pojmove još uvijek mlad, bio je i velika nada ne samo svoje, već i drugih, naročito vladajuće partije. Čini se i da je konačno osjetio na svojoj koži koliko sistem zapravo neprijatno miriše. A i krenuo je od (naj)prve banke.

Kada bi se milioni, o kojima je sada već opozicioni poslanik, pričao u Skupštini Crne Gore, tokom rasprave o njegovom razrješenju sa ministarskog mjesta, upotrijebili za čišćenje smeća sa različitih lokacija, kakav bi to potencijalno filmski zaplet bio? Ili možda pravedan rasplet? Koliko bi nam samo čistija bila životna sredina. A i smeće bi završilo na odgovarajućem mjestu.

Naravno da nikada neću pozvati na otimačinu i pljačkanje, pa ni onih koji su više od četvrt vijeka besomučno pljačkali sve nas, a vjerujem da ni bivši Ministar nema u sebi to što bi ga do kraja povezalo sa ex policijskim kapetanom iz filma koji je redom pustošio banke. Ne vjerujem da je mogao da doživi baš toliko duboko razočaranje.

Ono što iskreno priželjkujem jeste da bivši Ministar doživi prosvjetljenje i uz pomoć Specijalnog državnog tužilaštva ovom narodu vrati dio onoga što je od njega na različite načine nezakonito oteto. Ako to ne mogu biti vrijeme i pare, neka barem odgovorni za to budu raskrinkani i adekvatno sankcionisani.

To bi bio dobar početak kraja. Jer bez kraja nema ni novog početka.

A ko nije završio ono što je počeo, neće doživjeti ni moralnu niti bilo kakvu drugu satisfakciju.