ĆEMOVSKI PREDATORI

Tmurno nedjeljno jutro u Podgorici možda više inspiriše za produženi boravak u udobnom krevetu nego za šetnju, ali ja sam se ipak odlučio za ovu drugu, siguran sam manje ,,popularnu“ opciju.

Kada izadjem iz zgrade, na Starom aerodromu, postoje tri pravca za šetnju. Jedan, vjerovatno najprihvatljiviji za ovakvo sumorno jutro vodi ka centru grada, gdje su popularna ili manje popularna mjesta za kafenisanje, drugi ka Plantažama, gdje usput imate i veletrgovine i mogućnost za kupovinu, i treći ka Ćemovskom polju, gdje nedjeljom ujutro naročito bude zanimljiv prostor na kom su fudbalska igrališta, koji nakon kišnih dana karakteriše blatnjava podloga pa je samim tim najmanje atraktivna opcija za šetnju.

Iz više razloga koji imaju i ličnu i profesionalnu pozadinu odlučio sam se za treću varijantu. Uvijek kontra takva sorta.

Hodajući ka odredištu prisjetih se vremena, od prije gotovo 20 godina, kada sam bio na odsluženju vojnog roka u kasarni u Maslinama i po prvi put posjetio Ćemovko polje. I to otprilike sa istog polazišta koje je tada bilo praktično pusto, nenaseljeno i bez sadržaja.

I razlog je bio sličan, iako tada nijesam ni sanjao da ću se baviti građanskim ekološkim aktivizmom. Naime, trebalo je procijeniti da li je na tom prostoru potrebno realizovati akciju pošumljavanja, mada mi se danas čini da je to samo bilo u cilju skretanja pažnje sa suštine problema, odnosno produžetka koje smo kao klasa dobili zbog dobro poznatih ratnih vremena. Nego da ne odem u tom smjeru. Iz tog lavirinta sam jednom izašao i takvo iskustvo nijesam preporučivao više nikom.

Наставите са читањем „ĆEMOVSKI PREDATORI“

Pismo Prirodi

Draga moja,

nakon veoma intezivnog mjeseca prepunog dešavanja posvećenih u najvećoj mjeri upravo tebi, riješih da ti se i ovako javim, jer mi se čini da ono što izađe iz mojih usta, iako se uvijek  trudim da budem jasan, često bude pogrešno prenešeno. Pa da ne bude da sam ti nešto pričao iza leđa, kako se to kod nas najčešće radi.

Siguran sam da znaš da su moja osjećanja prema tebi jaka, mada znam i da ti često ne govorim koliko te volim i da si prelijepa. Nekako sam izgubio tu naviku. Zbog razočarenja u sebe.  Nikako u tebe. Samo sam ja mogao i tebe i sebe razočarati. I sigurno jesam. Više puta…

Ako išta mogu reći u svoju odbranu jeste da sam ti uvijek bio iskren. Nijesam ti davao lažna obećanja. Uradio sam više malih stvari sa željom da ti bude bolje, da te ljudi poštuju i shvate koliko treba da im budeš važna. I nijesam ti slao izvještaje o tome. Ni narativne ni finansijske. Nijesam se ni hvalio pred drugima. Nikakva priznanja ili povlastice mi ne trebaju.

Znao sam da ti to vidiš i osjećaš. Isto kao što znam da imaš ogromnu ljubav prema ljudima i opraštaš ono što vjerujem da niko drugi ne bi mogao. I zato te beskrajno volim i poštujem.

I sam volim da dajem druge šanse ljudima. Ne osuđujem niti presuđujem. Etimološko značenje mog imena ,,onaj koji brani ljude“ obavezuje me da budem takav ma kako ponekad izgledalo kao nemoguća misija. Naročito u Besudnoj gdje svi presuđuju. Često i po kratkom postupku.

Ipak moram ti reći da ne razumijem neke stvari u našem odnosu. Znam da te moram dijeliti sa drugima, ali to mi postaje veliki teret. Valjda je to i prirodno za muškarca.

Наставите са читањем „Pismo Prirodi“

IDEMO MIŠEVI

,,Kad mačke nema i miševi kolo vode” – Narodna poslovica

Izjava koju je predstavnicima medija dao predsjednik DPS-a, gdje je poređenjem svojih neistomišljenika sa miševima jasno potvrdio kakvo mišljenje ima o javnim nastupima, rekao bih svega 20-tak ljudi iz opozicije i civilnog sektora (medija, sindikata i NVO) koji se poslednjih nekoliko godina u kontinuitetu kritički odnose prema politici koju on kreira, u suštini reflektuje stepen (ne)sigurnosti u odluke koje su u značajnoj mjeri uticale na standard i (ne)kvalitet života u našoj prelijepoj državi, a naročito one donešene prvo u ratnom pa potom u predugom tranzicionom periodu, koji još uvijek nije za nama.

Наставите са читањем „IDEMO MIŠEVI“