Kada pomenete Crnu Goru, naročito u istorijskog kontekstu, prvo što njeni građani, pa i moja malenkost među njiima, vole da istaknu jeste slobodarska tradicija, odnosno borda protiv tirana.
Naročito se ističe, borba protiv Osmanlijskog carstva koje je i najduže vladalo ovim prostorom, mada sadašnja vlast ima dobre pretpostavke da bude makar prva sledeća.
Upravo me ova najnovija situacija sa namjerom povećanja PDV na 19% i nametanja novih tereta na ionako preopterećene poreske obveznike, ponukala da napravim uporednu analizu ove dvije vlasti koje imaju mnogo dodirnih tačaka.
Juče kroz jedan komentar čuh da su Osmanlije uzimale 10% poreza ili harača, što znači, da su današnje moderne haračlije skoro duplo podigle nivo opterećenosti običnih građana, koji muče muku da sastave kraj sa krajem,. Prije nego što dođe kraj…
Drugo što mi je zanimljivo jeste da su vojnici Osmanlijskog carstva, među kojima je bilo i silom regrutovanog domicijelnog stanovništva, po zlu čuvenih janičara, uvijek zauzimali pozicije koje su bile u blizini izvora pitke vode ili rječnih korita, čime se u suštini stvarala dominantna pozicija i držali u posjedu I najvrijedniji prirodni resursi.
Današnji vlastodršci moram primjetiti, bez želje da ulazim u domen geopolitike već isključivo dobrog upravljanja, upravo te resurse žele (pro)dati po svaku cijenu. Doduše u vrijeme osmanlija se struja nije mogla iznositi iz zemlje…
I treća stvar koju želim uporediti ovaj put, jeste fenomen otpora tiraniji. Odnosno drugačijih kriterijuma prema istoj suštini.
Naime, za razliku od slavne prošlosti kada smo se na sve načine borili protiv silom nametnutih poreza, danas neki neće zbog duplo veće stvari da potpišu online peticiju.
Možda je do globalnih klimatskih promjena?
Pisanje niz vjetar 