Usvajanjem velikog broja Zakona i podzakonskih akata iz oblasti zaštite životne sredine ekološka država Crna Gora trebala je da potvrdi ustavno opredjeljenje i olakša svoj evropski put, kada je jedna od najzahtjevnijih oblasti u pitanju.
Donosioci odluka na najvećem nivou omogućili su nadležnim institucijama da djeluju u skladu sa javnim interesom, a građanima da budu tačno informisani, aktivno učestvuju u donošenju odluka koje se tiču životne sredine i ukoliko im ta prava budu uskaćena da dobiju adekvatnu pravnu zaštitu. Drugim riječima postavljeni su znakovi pored našeg evropskog puta kako bi se olakšalo svim akterima da održavaju željeni pravac. Opšti konsenzus oko pristupanja EU ovu trasu čini preciznom i jasnom, bez mogućnosti da se pogriješi na usputnim raskršćima. Evropska ekološka magistrala daje luksuz onom koji sjedi za upravljačem, ukoliko prepoznaje i poštuje značenje postavljene signalizacije, da sigurno i bez velikih iskušenja jezdi ka odredištu. Reklo bi se lak zadatak. Pogotovo za one koji imaju potrebne profesionalne reference.
Na žalost, po dobrom starom običaju, nastavljamo da sami sebi komplikujemo život. Upornim neprimjenjivanjem usvojene zakonske legistlative i ignorisanjem sugestija javnosti nadležni organi prave diverziju na onom što im je povjereno na upravljanje – državi. Ukoliko nema uređenih mehanizama sistema rizikujemo da ostanemo bez transportnog sredstva koje nam je neophodno za putovanje u Evropu. A onda neće biti važan pojedinačni kvalitet. Jaka država je garant za sigurnost, pa je neophodno uraditi brz servis, kao na formuli 1, i uz minimalno zaustavljanje nastaviti ka cilju. Zamjenjene djelove treba pravilno odložiti. Ili da budem potpuno precizan one koji su zakazali treba promijenit,i a one koji su prekršili ovlašćenja treba procesuirati. Nova Vlada na čelu sa Premijerom trebalo bi, kao pravi tim, da popravi prolazno vrijeme za zamjenu istrošenih kadrova, kako bi institucije sistema dobile mogućnost za efikasniju primjenu zakona, što bi sigurno dovelo i do ubrzanja evropskih integracija.
Primjer izbora lokacija za regionalne sanitarne deponije gdje zainteresovana javnost nije bila uključena na suštinski način, podsjeća me na priču preprodavaca vozila koji po pravilu kupce ubjeđuju o uredno vođenom servisnom kartonu u kojem postoje podaci o svakom zamijenjenom dijelu. Naravno, uz prethodno unazad vraćen kilometar sat i konstataciju da je vozilo korišćeno samo za lokal, te da je bilo garažirano. Kako drugačije uporediti praksu sprovođenja javnih rasprava u kom se čini sve da zainteresovani građani i organizacije civilnog društva ne dobiju potrebne informacije da se na kvalitetan način uključe u donošenje odluka. A mjerenja obavljaju po nejasnim metodama i bez transparentnosti. Evropski standardi ne dozvoljavaju da tehnički neispravna vozila dobiju potrebne dozvole. Nijedna finansijska institucija neće dati podsticaj za nabavku sredstva koje ne ispunjava važeća pravila. Nama kao da nije jasno da pravila postoje da zaštite interes krajnjeg korisnika, u konkretnom slučaju građanina. I da nikom nije u interesu trošiti resurse na loše izbore.
Evropska investiciona banka je iskazala spremnost da pod povoljnim uslovima podrži projekat regionalne sanitarne deponije za 7 opština sa sjevera Crne Gore, što indirektno omogućava i korišćenje bespovratnih sredstava iz EU fondova. Stoga nije jasno zašto se insistira na postojećem opredjeljenju – lokaciji Vasova voda, koje nema upotrebnu dozvolu i neosporno ima makar jedan eliminišući faktor – blizina Lima. Projektovani ekonomski parametri za regionalnu sanitarnu deponiju za 4 opštine takođe ukazuju na mogućnost bolje opcije koja podrazumijeva nove Studiju za izbor lokacija i Elaborat procjene uticaja na životnu sredinu. I novu javnu raspravu koja bi omogućila očuvanje javnog interesa. Jasno je da se sa tehnički neispravnim ili vozilom sa lažnim papirima, za razliku od domaćih drumova, ne može ući u EU.
Evropska zajednica je otvorila značajne fondove upravo da se u ovoj fazi pristupanja dodatno unaprijedi životna sredina i transport, pa bi morali konačno prihvatiti da bez obzira na naš genetski potencijal za pronalaženje ,,prečica“, ne možemo putovanje nastaviti na način koji podsjeća na kultni film ,,Ko to tamo peva“.
Strategija zaobilaznog putovanja kojim se kupuje vrijeme i uvećavaju troškovi, postala je potpuno providna, i većini građana je kristalno jasno da ukoliko se u doglednom periodu ne ispoštuju preporuke EU, naše ,,dugo putovanje u Jevropu“ moglo bi završiti u slijepoj ulici. I to onoj mračnoj sa gomilom smeća svuda okolo. A tu obično prijete različite vrste opasnosti. I važi zakon kvarnijeg.
Neophodno je podržati nabavku novog vozila sa zelenim performansama, kojim će upravljati neko ko sluša savjete onih koji ga plaćaju, zna da koristi dostupne instrumente i poštuje pravila. Neko ko će cijeniti vrijednost mašine i dodatne opreme, koja mu je data na upravljanje i neće je koristiti za privatne potrebe i nakon radnog vremena.
Da li sadašnji izbor ima potreban potencijal saznaćemo veoma brzo. Nadam se zbog svih nas da ishod neće biti razočaravajući.