Kada sam pročitao saopštenje Potpredsjednika Vlade Crne Gore i Ministra vanjskih poslova i evropskih integracja u kom podržava Zajedničku izjavu o Siriji nijesam mogao a da ne podijelim čuđenje sa kolegama iz zemalja sa kojima učestvujem na 21 OEBS-ovom Forumu za ekonomiju i zivotnu sredinu.
Ubjedljiva većina se slozila sa mnom i nije prepoznala razlog tog poteza, naročito imajuci u vidu uticaj naše drzave na globalne tokove, koji je sve samo ne veliki.
Naš još uvijek po godinama mladi, ali po funkcijama veoma iskusni i (pre)zreli, Potpredsjednik Vlade, ne prestaje svojim potezima iznenađivati, mada bi se (zlo)namjerno moglo reći zasmijavati, javnost.
Sve se bojim da se ne ponovi situacija sa 102 godine dugim ratom sa Japanom, kada je Crna Gora ,,štitila” carsku Rusiju.
Sta je sledeće, objavicemo rat Siriji ili Al Kaidi, kako bismo zaštitili Sjedinjene Americke Države, posto njihov Predsjednik Obama ima problem da ubijedi svoje građane u ispravnost oružanih akcija?
Možda da obučene crne trojke, koje su prethodnih mejesec dana za nas koji živimo u Crnoj Gori mnogo veći problem nego Sirija, izvezemo kao prepoznatljivi brend?
Kao država koja u svom Ustavu ima odrednica ekološka, Crna Gora nikako ne bi smjela sebi dopustiti da podržava bilo kakvu vojnu intervenciju, naročito jer smo i sami bili žrtve NATO bombardovanja, pa znamo da takva ,,reciklaža pejzaža” donosi civilne žrtve, nesreću i dugotrajane posledice.
Ljepota Zlatnog Praga iz koga pišem ovaj komentar, a kojeg ni Hitler nije htio bombardovati, ublažila je osjećaj mučnine zbog pomenute izjave, ali stid ostaje…
Pošto volim da koristim narodne izraze ne mogu a da izjavu bivseg Premijera i Ministra finansija ne dovedem u kontekst one: ,,Ćutanje zlata vrijedi”.
Pisanje niz vjetar 