Svjedoci smo sve češćeg pojavljivanja u javnosti pojedinaca koji pokušavaju na najprovidniji način unovčiti svoje diplome, odnosno pod velom ,,struke i nauke” profitirati na račun nekih problema koji dobiju značajan medijski prostor.
Naravno, obično to budu problemi koje su otkrili i javno razotkrili građani i nevladine organizacije, ali to ne smeta samoprozvanim ekspertima i stručnjacima, da iskoriste svaku priliku i pokušaju diskreditovati upravo one koji se bore za svoja uvjerenja i bolje uslove za život i rad.
Građanski ekološki aktivizam se na žalost ne izučava na fakultetima, iako bi to svakako trebalo uvesti, stoga svako podcjenjivanje onih koji ga u ovo okrutno vrijeme baštine i žive, nije ništa drugo do dokaz lične (bez)vrijednosti, kako strukovne, tako i moralne.
I to treba da bude jasno svima onima koji izostanak pojedinačne odgovornosti i odvažnosti da primjene i prenesu znanja i iskustva u momentima kada se javni interes zapostavlja zbog profita određenih krugova moći, pokušavaju nadomjestiti sporadičnim kritikama po pravilu usmjerenim na one koji su zapravo žrtve.
U Crnoj Gori takvih primjera ima zaista mnogo, a naročito su upečatljivi oni koji se predstavljaju kao univerzitetski predavači i koji na taj način pokušavaju zapravo izboriti šansu za eventualne profesionalne angažmane. Ili da budem potpuno jasan dodatno unovčiti svoje degradirane diplome i bolje pozicionirati matične degradirane institucije.
Ta prljava igra nije nešto što privlači značajnu pažnju medija, što je naročito bolno za ,,akademske” ekstraprofitere pa se u narednom periodu može očekivati i radikalniji nastup nekih isturenih reprezenata ovih visokih krugova.
Penziju, za razliku od ugleda, sigurno ne mogu izgubiti.
Samo nek su zdravo.
Pisanje niz vjetar 