Svako ko zna kako je živjeti u sredinama sa izraženim socijalnim problemima, kakva je na moju veliku žalost i Nikšić, vjerujem da će se složiti sa mnom ako ustvrdim da dešavanja koja dovode ljude iz drugih, pa i dalekih destinacija, a što Lejk fest nesporno čini, vraćaju u neka bolja vremena.
Ako se još organizuju u ambijentu kakve su krupačke topole, gdje strujanje vazduha, za razliku od zimskih mjeseci bez povećanih PM 10 česticama, hladi od ljetnjih sparina, može se reći da riječ o takozvanoj win win situaciji, kada su svi na dobitku. I lokalna zajednica, i mjesna zajednica, i partije na vlasti, i one u opoziciji, mali privrednici, nadničari, promoteri, mladi, stari, svi koji vole dobru muziku…
Sad ja ne bih dalje elaborirao oko finansijske dobiti za prezaduženi grad u kom je privreda gotovo zamrla i gdje je svaki upliv keša značajna infuzija, već bih se kratko osvrnuo na organizatore.
Kao neko ko se bavi ekologijom, prirodno je da favorizujem domaće lokalne proizvode, a Lejk fest je upravo to. Naš a svjetski.
Ovaj sad već poznati brend, koji je stvoren bez (pre)velike podrške instucija koje raspolažu državnim budžetom, na kvalitetnoj ideji i vjerovanju ljudi koji su ga inicirali, otvara svoja vrata za sve dobronamjerne koji žele dati doprinos u poboljšanju organizacionih i svakih drugih detalja.
Po meni je to nešto što ga čini najboljim u regionu, jer nažalost iza većine obično stoje zatvoreni krugovi na koje ne utiču ni kritika ni replika.
I zato svi komplimenti organizatorima.
Ono što je meni naročito važno jeste da će i ove godine Lejk imati ekološku priču i da će kampanja Rock&Recycle biti dio toga. Dijeliće se majice, prikupljati ambalažni otpad, razgovorati o reciklaži…
Za razliku od sive svakodnevnice.
Its Lake time.
Pisanje niz vjetar 